Page 144 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije

snost po svijet je Njemačka, a ne Rusija.. ,“230

Kada je rat počeo, Britanci su promijenili svoj vodeći tim. U
vladu je ušao Čerčil, kao šef mornarice. Na istom mestu u vladi je bio
j
i u I svjetskom ratu.
l
U daljem defmisanju svojih odnosa sa Njemačkom, Stajin je
pokazao opravdanu zabrinutost za strateško zaokruživanje sovjetske

bezbjednosti. U pregovorima koje je vodio Vjačeslav Molotov u
Berlinu sa Hitlerom i Ribentropom 1940. godine, posebno je insistirao
na pitanjima Crnog mora, Dardanela i Bugarske. Molotov je bio
posebno pohvaljen od Staljina, jer se pokazao kao jako tvrd pregovarač.

,Jaruga runda pregovora, posle ručka, trajala je ‘zlovoljna’
tri sata. Molotov je pritiskao Hitlera tražeći odgovore. Hitler je
Rusiju optužio za pohlepu. Ništa nije uzdrmalo tvrdoglavu
upornost ‘Gvozdene guzice’. Molotov je, prema uputstvima iz
Staljinovog telegrama, objasnio da ‘svi događaji, od Krimskog
rata do iskrcavanja stranih trupa za vreme Intervencije (Građan­
skog rata) znače da se sovjetska bezbednost ne možeuspostaviti

bez... Dardanela’.“231

Viktor Suvorov tvrdi da je Staljin bio taj, koji je Hitlera
uvukao u zamku II svjetskog rata, spremajući sa njim, zajednički
napad na Poljsku. Istoričar Suvorov, inače bivši ruki vojni obavje-
s
štajac koji je prebjegao u Veliku Britaniju, za račun anglo-američke
elite, pokušava svu krivicu svaliti na Staljina za vođenje politike, koja
je Hitleru dala šansu i trasirala mu put za agresije. Istina, Staljinova
krivica nije bila mala, ali svakako nije bila presudna u projektu

230 David Irving, C h u r c h ill’s W ar, str. 193, preuzeto od, G. G. Preparata, C o n ju r in g H itle r ,
str. 254-255.
231 Sajmon Sibag Montefjore, S ta ljin - D v o r c r v e n o g ca ra , Beograd, 2007, prvi deo, str.
417-418.

143