Page 166 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije

š
koji će u unaprijed određenom vremenskom periodu vriti vlast, i
donositi odluke validne za cijelu zajednicu. Oko ovih proklamovanih
ciljeva demokratije, koji su doduše jako uopšteni, moramo se svi
složiti. No, da li je tako i u praksi? Da li su izbori slobodni i fer? Ko
su narodni predstavnici koji će u ime većine vršitivlast za dobro

države i naroda? Zatim, ko su predstavnici koji će kroz parlamentarne
- kongresne mehanizme, u ime manjine, kontrolisati tu vlast? Koje su
političke opcije ponuđene na tržištu političkih ide i koje ideologije
a
j
stoje iza njih? Kakve su mogućnosti stvarne akcije građanina ili
građana, ako ne žele prihvatiti vrlo uski diskurs ponuđenih političkih
opcija? Da li su mediji, kao jedan od osnovnih ugaonih kamena
demokratskog poretka, slobodni i ko su njihovi vlasnici?
Kroz niz ovakvih retoričkih pitanja dolazimo do nedvosmi­
slenog zaključka, daje demokratija u kapitalizmu svedena na Kelze-
nov stav:

t
„Moglo bi se misliti daje naročita funkcija demokraske ideo­
logije ta, da održi iluziju slobode”, i dalje Kelzen se pita, “kako je
r
jedan tako neobičan rascep između ideologije i stvanosti moguć
na duže staze.”260

Oligarhija je ugušila demokratiju, istu onu demokratiju koju
Amerika izvozi putem sile po čitavom svijetu. Ovakav projektovan
model u međunarodnim odnosima, trebao je da obezbijedi američkoj
oligarhiji kontrolu nad cijelim svijetom.

Krah neoliberanog modela

„Imperijalistički nastrojen biznismen, koga zvezde ljute jer
ne može da ih anektira, shvatio je da će vlast, organizovana same

260 Hans Kelsen, S o c io lo g ia d e lla d e m o c ra z ia , preuzeto od: Mašimo Fini, P o d a n ici, str. 110.

165