Page 178 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije
P. 178
d
međunarodnog prava. Američko pravdanje, da se izgranjom pro-
tivraketnog štita želi zaštititi od neke odmetnute države sa nukleranim
potencijalom, za Rusiju je bio lažan argument. Putin je, više nego kate
gorično poručio Americi:
„Danas smo svjedoci jedne gotovo neobuzdane agresivne
uporabe sile, vojne sile u međunarodnim odnosima, sile koja svijet
gura u provaliju trajnih sukoba. Posljedica toga jest da nemamo
dovoljno snage pronaći razumna rješenja za bilo koj od tih prob
i
lema. Nemogućim, također, postaje i postizanje bilokakva poli
tičkoga dogovora."291
Putin j e posebno naglasio:
„Rakete s dometom od pet do osam tisuća kilometara,koje su
doista opasnost po Europu, ne postoje ni u jednoj od takozvanih
r
problematičnih zemalja. U skorijoj se budućnosti, pema svim iz
t
a
gledima, to neće dogoditi. Ne može se čak ni očekivi. Primjerice,
bilo kakva raketa iz Sjeverne Koreje hipotetski ispaljena na ameri
čki teritorij preko zapadne Europe očito se protivizakonima bali
stike. Kao što bismo mi u Rusiji rekli, bilo bi to kao da se desnom
rukom počešeš po lijevom uhu.“292
Kisindžer smatra da Sjedinjene Države nemaju imperijalne
pretenzije, kao ni imperijalnu strukturu, ali da su ipak, u dobrom dijelu
svijeta doživljene kao imperija. Zalaganje, ne samo američkih rivala,
nego i bliskih saveznika, da se učvrsti autoritet Savjeta bezbjednosti
Ujedinjenih nacija, jeste reakcija koja ima za cilj da se ograniči ameri
čka sloboda akcije.293
291 William Engdahl, S to lje ć e r a ta 2, str. 21.
292 Isto, str. 24.
293 Vidjeti u: Henri Kisindžer, D a li j e A m e r ic i p o tr e b n a s p o ljn a p o litik a , str. 322, 323.
177