Page 176 - Saša Marković - Manifest protiv Imperije

trebalo Rusiju dokrajčiti, iako više nije bila ideološki protivnik. Ovo
je još jedan od dokaza da novi svjetski poredak nije zamišljen kao
društvo slobodnih naroda, već kao poredak sa anglo-američkm hege­
o
monijom i apsolutnom kontolom nad svim državama svijeta.

„Godine 2007. NATO nije samo jezgra koju čine zemlje Za­
padne Europe, koje su u tome savezu još od Hladnoga rata i kojima

zapovijeda jedan Amerikanac, nego uključuje i bivše države
Varšavskoga pakta i neke bivše države Sovjetskoga Saveza, poput
Poljske, Latvije, Češke, Estonije, Litve, Rumunjske, Bugarske,
Mađarske, Slovačke i Slovenije, jedne od zemalja biše Jugoslavi­
v
je. Kandidati za članstvo u NATO-u jesu Republika Gruzija,
Hrvatska, Albanija i Makedonija. Predsjednik Ukrajine Viktor
Juščenko pokušao je nasilno Ukrajinu uvesti u NATO. Sve je to

jasna poruka Moskvi te stoga ne iznenađuje što Moskva tu poruku
nije dočekala raširenih ruka.“289 (U međuvremenu suAlbanija i

Hrvatska postale punopravni članovi NATO alijanse.)

Amerika se nije zadržala na vojnom opkoljavanju Rusije.
Otvorenim miješanjem u unutrašnje stvari Ukrajine, preko tzv.
narandžaste revolucije dajući fmansijsku i logističku podršku Juliji
Timošenko i Viktoru Juščenku u osvajanju vlasti, željela je prevesti
Ukrajinu u svoju zonu uticaja. Gradeći Ukrajini, preko mreže svjetskih
medija, imidž nove i mlade demokratije, trebalo je gurnuti Rusiju da
ostvaruje svoje geostrateške interese ka Aziji, što bi dovelo do njene
sigurne konfrontacije sa Kinom i Indijom. Plan je sprovođen po pravcu
koji je precizno utaban još od vremena Haliforda Mekindera. Ukrajina
je kao stožer, kako je determiniše Bžežinski na šahovkoj tabli Evroazi-
je, oduvijek bila ključ koji određuje karakter Rusie, kao evroazijske
j
ili samo azijske sile. Timošenkova i Juščenko bili su indikatori na

289 Isto, str. 64.

175