Page 105 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 105

U  to  je  vrijeme  i  Henry  Kissinger,  kao  američki  ministar
        vanjskih poslova,  već napravio velik proboj  u preuzimanju kon­
        trole nad američkom poljoprivrednom politikom,  koja je tradi­
        cionalno,  po  logici,  bila  područje  Ministarstva  poljoprivrede.
        To je postigao ulogom  pregovarača,  kada je,  u  mjesecima prije
        rimske  Konferencije  o  hrani,  sa  Sovjetskim  Savezom  sklopio
        sporazum o prodaji golemih količina američkoga žita Sovjetsko-
        me  Savezu,  u  zamjenu  za  rusku  naftu.
           Po  tome  sporazumu,  Sovjeti  su  pristali  od Amerike  kupiti
        nezapamćenih  30  milijuna  tona  žita.  Ta je  količina  bila  tako
        golema da  se Washington,  kako  bi  Rusima prodao  toliko  žita,
        obratio privatnim kompanijama za trgovinu žitom, poput Car-
        gilla, a ne, kao obično, državnim zalihama.  Bio je to dio Kissin-
        gerova plana.  Kao što je to tada opisao jedan njegov pomoćnik:
        "Poljoprivredna je  politika previše  važna  da  bi ju  se prepustilo
        u  ruke Ministarstvu  poljoprivrede".
           Količina žita prodana Sovjetskome  Savezu  bila je tako gole­
        ma da je  ispraznila  svjetske  zalihe  žita  i  kompanijama za trgo­
        vinu  žitom  omogućila  da  za  samo  nekoliko  mjeseci  povećaju
        cijene  pšenice  i  riže  za  70%.  Cijena  pšenice  porasla  je  sa  65
        dolara na  110 dolara po toni.  Cijena  soje  se udvostručila. Isto­
        dobno su  zavladale suše pa je urod žita u Indiji,  Kini,  Indone­
        ziji,  Bangladešu,  Australiji  i  drugim  zemljama podbacio.  Svijet
        je  očajnički  nastojao  uvoziti  žito,  a Washington  se  pripremao
        taj  očaj  iskoristiti  za pokretanje  revolucije  na području  svjetskih
        tržišta i  trgovine hranom.
           Sporazum postignut sa Sovjetskim Savezom napali  su ame­
        rički  farmeri  i  nazvali  ga  "velikom  pljačkom  žita",  misleći  na
        vrlo povoljne  uvjete prodaje  žita Sovjetskome  Savezu  i  na niske
        cijene  po  kojima je  te  godina  to  isto  žito  plaćeno  američkim
        farmerima.  Kissinger je  prodaju  žita  Sovjetskome  Savezu  do­
        govorio uz poticaj dotacija Američke izvozno-uvozne banke  (US
        Export-Import  Bank)  i  drugih  kompanija.  Veliki  dobitnici  bili
        su američke kompanije kao  što  su  Cargill, Archer Daniel  Mid-

        108
   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110