Page 106 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 106
land i Continental Grain, koje su time prerasle u prave svjetske
agrodivove. Tako je ta nova Kissingerova diplomacije hrane prvi
put u povijesti stvorila globalno poljoprivredno tržište. Taj po
tencijal moći i vlasti nije promakao američkome ustroju ni
washingtonskim političarima.
Godine 1974. svijet je stenjao pod šokom 400-postotnoga
poskupljenja nafte, s kojim je Kissinger, iza scene, bio dobrano
povezan.
Tijekom toga razdoblja, dok je cijena nafte na svjetskim
tržištima bjesnjela, dogodio se katastrofalan pad uroda žita.
Sovjetska žetva bila je poharana slabim urodom i drugim pro
blemima, a Sjedinjene Američke Države bile su jedina zemlja s
velikim viškom pšenice i drugih prehrambenih proizvoda. To je
označilo golem preokret u američkoj politici izvoza prehram
benih proizvoda.
Početkom 1974. Kissinger je bio i ministar vanjskih poslova
i predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Ministar
poljoprivrede bio je Earl Butz.
Časopis Time od 11. studenoga 1974. donio je specijalno
izvješće o svjetskoj krizi hrane, u kojemu je opisao zašto
podržava trijažu, tj. praksu iz ratnih vremena kojom se odlučuje
koji će ranjenici preživjeti a koji neće, i zaključio ovako:
Na Zapadu se sve više govori o trijaži... Ako Sjedinjene Američke
Države zaključe da će potpora kao sredstvo ublažavanja stanja jed
nostavno otići uludo zato što se zemlja primateljica ne trudi dovoljno
oko poboljšanja svoje raspodjele hrane ili oko uvođenja programa
kontrole porasta stanovništva, pomoć se neće slati. To je možda okrutna
politika, ali je istodobno, možda, i jedina koja može imati nekakav
dugoročni učinak. Pristup trijaže mogao bi zahtijevati i političke
ustupke... Washington može odlučiti da nema obvezu pomagati onim
zemljama koje mu se stalno i snažno opiru. Kao stoje za Time izja-
viq Earl Butz: 'Hrana je oružje. Ona je sada jedno od glavnih oružja
u našim pregovorima'.
Ali, hrana ipak neće postati pravo oružje. Pravo oružje po
stat će odbijanje pomoći u hrani, tj. glad.
109