Page 193 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 193
Godine 1966. financijskim sredstvima Zaklade Rockefeller
priključila su se i znatna financijska sredstva Zaklade Ford, koja
je također bila oslobođena od plaćanja poreza i imala bliske
veze s američkom Vladom, obavještajnom službom i ustrojem
za vanjsku politiku. S tako objedinjenim novcem, "zelena revo
lucija" Zaklade Rockefeller bila je u punom zamahu.
Te je godine meksička Vlada, zajedno sa Zakladom Rocke
feller, osnovala Međunarodni centar za unaprjeđenje kukuruza
i pšenice (International Maize and Wheat Improvement Cen-
ter, skraćeno CIMMYT). Taj je centar svoj rad usredotočio na
program pšenice, što je bio rezultat studija o dobivanju novih
sorta pšenice, koje je Zaklada Rockefeller počela provoditi u
Meksiku još četrdesetih godina 20. stoljeća.
Godine 1970. Norman Borlaug iz Zaklade Rockefeller do
bio je Nobelovu nagradu. Zanimljivo, ne za biologiju, nego za
mir, istu onakvu kakvu će nekoliko godina kasnije dobiti i Hen-
ry Kissinger. Obojica su bili štićenici Rockefellerova interesno
ga kruga.
"Zelena revolucija" uvela je američki agrobiznis u ključne
zemlje u razvoju, pod krinkom promicanja znanosti o poljopri
vrednim kulturama i moderne poljoprivredne tehnologije. Nove
visokorodne sorte pšenice u Meksiku zahtijevale su moderno
umjetno gnojivo, modernu poljoprivrednu mehanizaciju i dru
gu opremu, a iznad svega navodnjavanje, što je značilo pumpe
koje rade na naftu ili plin.
Tehnologija "zelene revolucije" bila je pogodna samo za
najbogatija poljoprivredna područja pa je zato i bila namjerno
usmjerena prema najvećim poljoprivrednim proizvođačima, što
je pojačalo staru polufeudalnu latifundističku podjelu. Nove
sorte pšenice u Meksiku su se sijale samo na bogatim poljopri
vrednim područjima na sjeveroistoku, koja su imala novosa
građene sustave navodnjavanja. Sva nova tehnologija, od umjet
noga gnojiva preko traktora do sustava navodnjavanja, zahtijeva
la je naftu i druge potrepštine, koje su se mogle kupovati samo
196