Page 210 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 210
ralni gradovi pretvorili u sablasne gradove. To je izvješće hitro
zakopano.
Kako su brojni farmeri 1980-tih i 1990-tih godina svoje obi
teljske posjede napuštali, velike agrokompanije su ih zauzima
le. Gradske i općinske vlasti, često u očajničkom pokušaju da
na svoja ruralna područja zahvaćena krizom privuku nova rad
na mjesta, nudile su tim novim agrodivovima razne pogodno
sti, poput manjih poreza i slično, kako bi se industrijske farme
izgradile baš na njihovu području, u nadi da će time osigurati
radna mjesta za nezaposlene i potaknuti ekonomski razvoj. Je
dini porast postignut koncentracijom golemog broja životinja
najednom mjestu bio je porast fekalija - životinjskoga izmeta,
i to u nezamislivim količinama.
Pojava tvorničke proizvodnje životinja nazvana "revolucijom"
počela je ranih 1980-tih godina. O njoj se, naravno, nije naširo
ko pisalo. Masovnu tvorničku proizvodnju životinja uvele su
velike korporacije, metodama sličnim automatskoj proizvodnji
automobila. Svinje, goveda i kokoši više se nisu uzgajali na ve
likim prostranstvima ni na malim farmama, gdje je farmer o
svakoj životinji vodio brigu, napose u slučaju bolesti. S novom
proizvodnjom došao je takozvani "zatvoreni tov". Mjesta za
takvo hranjenje kasnije su nazvana CAFO-ima, stoje skraćeni
ca od Concentrated Animal Feeding Operations (Koncentrira
ni pogoni za hranjenja životinja). Cilj im je bio što veći profit
uz što manje troškove, što je Wall Street nazvao "vrijednošću
uloženoga kapitala".
CAFO-i znače što veću koncentraciju životinjskoga mesa na
što manjem prostoru. Tvornička svinja, od dolaska na svijet do
klanja, kada obično ima 250 do 300 kilograma, ne izlazi iz svo
ga kotca od betona i željeznih prečaka, koji nije nimalo veći od
nje. Nikada ne može leći pa joj stoga stradavaju papci. Od takva
neprirodna života svinje lude i često "grizu željezne prečke" te
do iznemoglosti žvaču. Cijeloga života ne ugledaju svjetlo dana.
Po procjeni američkoga Ministarstva poljoprivrede godišnje na
213