Page 246 - William Engdahl - Sjeme Uništenja
P. 246
naravno, filipinske uzgajivače riže uvjerio da svoje sjeme, radi
vlastite sigurnosti, predaju IRRI-u. Zatim je IRRI, kada je sjeme
dospjelo u Colorado, daleko od Filipina, to vrijedno sjeme, bez
kojega kompanija RiceTec ne bi mogla napraviti genetsko mo
dificiranje, predala znanstvenicima te kompanije, koja ga je za
tim patentirala. Odgovorni ljudi iz IRRI-a znali su da time čine
nešto krajnje protuzakonito. Znanstvenici koji se bave rižom,
čak i oni iz Teksasa, znaju da riža basmati ne raste na suhim
padinama Teksasa. Tako je RiceTec, u suradnji s IRRI-em, ukrao
sjeme za svoj patent. Po pravilima koje je utvrdio Rockefellerov
institut IRRI, sjeme iz genetske banke ne smije se patentirati,
ali ako neki znanstvenik uspije neko sjeme uzgojiti, bez obzira
na postupak uzgoja, on ga može i patentirati.
U prosincu 2001., američki je Vrhovni sud, presudom u
sporu J.E.M. Ag Supply protiv kompanije Pioneer, ozakonio načelo
po kojemu su dopušteni patenti na biljke i druge oblike života.
Time je genetski agrokartel dobio potporu najvišega suda u
zemlji.
Ironija je u tome što su kompanije Monsanto, Syngenta,
DuPont i drugi veliki vlasnici patenata na genetski modificira
ne usjeve tvrdili da će genetski modificirana riža, soja, kukuruz
i drugi usjevi riješiti problem gladi na svijetu i dovesti do veće
sigurnosti. U stvarnosti, njihovo agresivno patentiranje biljnih
vrsta dovelo je do koncentracije vlasništva nad patentima, do
smanjenja znanstvenoga rada, do smanjenja biljne raznolikosti
i do koncentracije vlasništva nad sjemenom koje je tisućama
godina bilo zajedničko dobro i nasljeđe čovječanstva. Time se
neizmjerno povećala opasnost od toga da uzgojem monokultu
ra neke biljne vrste potpuno nestanu.
Uz punu potporu moćne Svjetske trgovinske organizacije te
američke i britanske vlade, velike biotehnološke kompanije
učvrstile su svoju vlast nad patentima svih mogućih genetski
modificiranih sorata biljnih vrsta. Do kraja 1990-tih godina
249