Page 118 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 118

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          je Vlada britanskog Veličanstva držala 53% dionica Anglo-Iranian Oila.
          Kad je Iran nacionalizirao Anglo-Iranian Oil, “britanska Vlada nije samo
          ušla u pregovore između Irana i te kompanije, nego je i svoje zahtjeve
          poduprla slanjem flote Kraljevske mornarice u iranske vode i zaprijetila da
          će padobranci okupirati Abadan radi navodne zaštite britanskih interesa”.
          Abadan je bio sjedište najveće rafinerije nafte na svijetu, koja je pripadala
          kompaniji Anglo-Iranian Oil.6
            Tokom 28 mjeseci Mossadeghove vlade Britanci su u svom djelovanju
          nailazili  na  ogromnu  prepreku.  Iran  je  imao  potpuna  zakonska  prava
          nacionalizirati  neku  kompaniju  na  svom  teritoriju  ako  nudi  pravednu
          naknadu, što je Mossadeghova Vlada i ponudila. Štoviše, Iran je jamčio
          opskrbu Britanije jednakom količinom nafte kao i prije nacionalizacije.
            Također je ponudio zadržati zaposlene britanske državljane u kompaniji
          Anglo-Iranian.
            U septembru 1951. Britanija je objavila potpune privredne sankcije
          protiv  Irana,  kao  i  zamrzavanje  svih  iranskih  sredstava  izvan  iranskih
          obalnih voda; u Basrah u Iraku, koji je bio pod britanskom kontrolom, blizu
          abadanske rafinerije, odaslane su kopnene i zračne snage. Britanskom su se
          embargu pridružile sve veće anglo-američke naftne kompanije. Odgovor
          Londona i Washingtona na polaganje prava na nacionalni suverenitet od
          strane zemalja u razvoju, jer se to kosilo s njihovim interesima, bilo je
          gospodarsko  gušenje  tih  zemalja.  Britanska  je  tajna  služba  podmićivala
          doušnike unutar iranske središnje banke, Banke Melli, i službenike drugih
          Vladinih institucija kako bi dobivala permanentna precizna i podrobna
          izvješća o učinku njihovih gospodarskih sankcija prema toj zemlji.
            Anglo-američke  su  naftne  kompanije  upozoravale  moguće  kupce
          nacionalizirane kompanije Iranian Oil da će imati posla sa zakonom stoga
          što još nije bio potpisan sporazum o odšteti između kompanije Anglo-
          Iranian Oil i Irana. Taj je zakučasti pravni argument pokrivao strategiju
          koja  je  bila  sama  sebi  ciljem.  Kompanija  Anglo-Iranian  Oil  i  Britanci
          odbili su potpisati bilo kakav sporazum o naknadi štete. U međuvremenu,
          kako su mjeseci prolazili, embargo je nagrizao krhko iransko gospodarstvo
          pa su se namnožile privredne poteškoće koje su pogodile Mossadeghov
          režim. Glavni je izvor iranskih prihoda od izvoza, nafta, od 400 miliona
          dolara 1950. godine pao na manje od 2 miliona dolara u junu 1951., a
          Mossadegh je pao u avgustu 1953.



          118
   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123