Page 123 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 123
nikome osim svom direktoru”.9
Matteiev odvažni razvojni poticaj
Ali, ako su Matteievi napori da osigura energetsku neovisnost Italije
živcirali Sedam sestara i anglo-američke interese koji su stajali iza njih,
njegovi su rastući napori da osigura nezavisnu opskrbu sirovom naftom
iz inozemstva pretvorili to živciranje u bjesomučnu mržnju prema tom
talijanskom industrijalcu. Poglavito kad su Anglo-Amerikanci saznali
kakve ugovore Mattei kani potpisati, osobito sa zemljama u razvoju.
Kad je iranski šah doveden na vlast, nakon što je uz potporu britanske
i američke tajne službe srušen Mossadegh, šah nije kanio u potpunosti
odbaciti ono što je uradio poraženi premijer Mossadegh. Kompanija
National Iranian Oil (NIOC) trebala je i dalje ostati državnim poduzećem
koje će kontrolirati sve podzemne zalihe nafte i plina. U aprilu 1954.,
niti godinu dana nakon državnoga udara, anglo-američke su kompanije,
kojima se pridružila i francuska “sestrica”, državna kompanija CFP, ušle u
pregovore s iranskom Vladom i NIOC-om s ciljem da postignu sporazum
o 25-godišnjem sudjelovanju u eksploataciji nafte na iranskom teritoriju
veličine 160.000 četvornih kilometara.
Kompanija Anglo-Iranian Oil, koja je te godine promijenila ime u
British Petroleum, dobila je lavovski dio svoje stare d’Arcyjeve koncesije,
odnosno 40%. Royal Dutch Shell je dobio drugi po veličini udio, odnosno
14%, što je britanskim kompanijama dalo većinu od 54% od ukupne
proizvodnje iranske nafte na tom području. Daljnjih 40% podijelila je
između sebe šačica odabranih “neovisnih” američkih kompanija, koje
su pripadale grupaciji staroga koncerna Standard Rockefeller. Francuski
kompanija CFP dobila je 6%. Mattei se obratio kompanijama Sedam
sestara da razmotre i mali udio ENI-a u iranskim koncesijama i naišao je na,
kako je kasnije rekao, “ponižavajuće” odbijanje od Anglo-Amerikanaca.
Mattei se nije dao zbuniti pa je 1955., godinu dana prije nego što je
i sama Britanija doživjela poniženje na Suezu, ušao u uspješne pregovore
s novim egipatskim nacionalističkim vodom Gamalom Abdelom
Nasserom. ENI je uspio dobiti udio u koncesiji za izgradnju postrojenja
za eksploataciju nafte na egipatskom poluotoku Sinaju, koji je do 1961.
narastao na značajnih 2,5 miliona tona sirove nafte godišnje, od čega
se veliki dio prerađivao u ENI-evim tvornicama za preradu nafte radi
123