Page 124 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 124

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          zadovoljavanja naglo rastuće potražnje benzina u Italiji, a sve se to nije
          moralo plaćati teško dostupnim američkim dolarima.
            Ali  Matteieva  se  prava  prijetnja  velikim  američkim  naftnim
          kompanijama pojavila u Iranu 1957. Mattei je počeo pregovarati sa šahom
          u proljeće 1957. o jednom sporazumu bez presedana. Po tom je sporazumu
          National Iranian Oil Company trebala postati partner ENI-u u ugovoru
          po kojemu bi Iran dobivao 75% ukupne zarade a ENI 25%, putem novoga
          zajedničkog poduzeća, Societe Irano-Italienne des Petroles (SIRIP), koje je
          imalo  25-godišnje  isključivo  pravo  na  istraživanje  i  eksploataciju  nafte
          na  nekih  14.000  četvornih  kilometara  s  izgledima  velikih  nalazišta,  na
          području Irana koje nije bilo nikome dodijeljeno. Jedan je stariji britanski
          dužnosnik u to vrijeme izjavio: “Talijani su odlučili na ovaj ili onaj način
          ugurati se u naftu Srednjeg Istoka”.
            Gledište je u Washingtonu i Londonu bilo uglavnom jednako gledištima
          kompanija  Sedam  sestara.  Matteijeve  će  revolucionarne  inicijative,  ako
          im se dopusti sloboda, poremetiti cijeli globalni svjetski naftni poredak.
          Standardni  je  sporazum  velikih  američkih  i  britanskih  kompanija  sa
          zemljama u razvoju u pogledu nafte bio 50:50%, s ugrađenim obilnim
          maržama smanjenja zarade na ime manipulativnih troškova. Sedam sestara
          se bojalo da će, ako Matteiu “dopuste ulazak u klub”, belgijske i njemačke
          i druge kompanije isto tako tražiti pravedan udio u naftnim bogatstvima.
          Tako su američka i britanska Vlada uložile protest šahovoj Vladi protiv
          pripremanog ugovora s Matteiem.
            To ipak nije urodilo plodom. U avgustu 1957. Mattei i Iranci potpisali
          su svoj revolucionarni sporazum. Govoreći o veličine svoga novoga ugovora,
          Mattei je iznio svoje gledište da će “Srednji istok sada biti Srednji zapad
          industrijske Europe”, čime je dao naslutiti svoju namjeru da će i za zemlje
          Zapadne Europe taj naftni sporazum biti prvi korak u pravcu ulaganja u
          izgradnju znatne industrijske infrastrukture na Srednjem istoku.
            U  martu  1961.  prvi  je  ENI-ev  tanker,  “Cortemaggiore”,  uplovio  u
          talijansku  luku  Bari  noseći  prve  plodove  novoga  partnerstva  s  Iranom,
          18.000 tona sirove nafte iz Perzijskog zaljeva. Mattei je preko zajedničkog
          poduzeća  SIRIP  bio  napravio  nekoliko  pionirskih  pothvata  uspješnoga
          podvodnog naftnog istraživanja.
            U  Italiji,  Mattei  je  nastavio  pritisak  na  kompanije  Sedam  sestara,
          preko politike progresivnog smanjenja cijena za potrošače na talijanskim



          124
   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129