Page 125 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 125
benzinskim postajama, a ujedno je privolio talijansku Vladu da snizi jako
visoke trošarine na benzin. Kao izravna posljedica te politike, koju su
anglo-američke kompanije morale nevoljko prihvatiti, cijene su goriva
u Italiji pale za 25% između 1959. i 1961. godine. Tome se čimbeniku
pripisuje osjetna pomoć prvom stvarnome poslijeratnom gospodarskom
preporodu Italije.
Izvan Italije, Mattei je i dalje slijedio aktivnu politiku nalaženja
onih predjela koje su anglo-američke kompanije namjerno zapostavljale
kao “premalene” da bi privukle pozornost. ENI i Mattei lično odlazili
su u novostvorene nezavisne afričke i azijske države i razgovarali o
mogućnostima kakve nitko u to vrijeme nije nudio tim zaboravljenim
bivšim kolonijama.
Mattei će, rekao je, u datoj zemlji graditi lokalne tvornice za preradu
nafte, koje će biti u vlasništvu tih zemalja. To je prekidalo željeznu
kontrolu Sedam sestara nad puno unosnijem završnom poslu oko prerade
nafte. Zemlja izvoznica neće više biti samo primitivni izvor sirovine, nego
će početi razvijati osnovu za vlastitu modernu industriju od dohotka od
svog mineralnog bogatstva. Zauzvrat će ENI dobiti zajamčenu zaradu
na svoj kapital uložen u toj zemlji, osigurat će ekskluzivne ugovore za
projektiranje i izgradnju postrojenja za preradu nafte i imat će ekskluzivno
pravo prodaje te nafte na svjetskom tržištu.
Ali, u oktobru 1960. godine Enrico Mattei je zapalio pravi fitilj u
Bijeloj kući i u ulici Downing broj 10, kao i u sjedištima kompanija
Sedam sestara. Vodeći je talijanski antikomunistički voda Pokreta otpora,
dugogodišnji kršćanski demokrat Enrico Mattei, otišao u Moskvu. Opet
su Moskva i ogromna ruska naftna bogatstva postali žarištem pregovora
u Europi, kao u Rapallu 1920-ih godina. I opet su se Anglo-Amerikanci
smrtno suprotstavili uspjehu tih pregovora.
Od 1958. godine ENI je sklopio ugovor za kupnju male količine
sirove nafte od Sovjetskog Saveza, manje od 1 miliona tona godišnje.
Ali je na Zapadu procurila vijest da se u Moskvi vode pregovori o daleko
ambicioznijem projektu između Matteia i sovjetskog ministra za vanjsku
trgovinu Patoličova. 11. oktobra 1958. Mattei je potpisao sporazum
po kojemu će ENI, u zamjenu za zajamčenu sovjetsku isporuku od 2,4
miliona tona nafte godišnje, za razdoblje od pet godina, osigurati značajno
povećanu sposobnost sovjetskog izvoza nafte na Zapad. Nafta se neće
plaćati u gotovini nego u naturi, u obliku isporuke naftnih cijevi velikog
125