Page 125 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 125

benzinskim postajama, a ujedno je privolio talijansku Vladu da snizi jako
          visoke  trošarine  na  benzin.  Kao  izravna  posljedica  te  politike,  koju  su
          anglo-američke  kompanije  morale  nevoljko  prihvatiti,  cijene  su  goriva
          u Italiji pale za 25% između 1959. i 1961. godine. Tome se čimbeniku
          pripisuje osjetna pomoć prvom stvarnome poslijeratnom gospodarskom
          preporodu Italije.
            Izvan  Italije,  Mattei  je  i  dalje  slijedio  aktivnu  politiku  nalaženja
          onih predjela koje su anglo-američke kompanije namjerno zapostavljale
          kao  “premalene”  da  bi  privukle  pozornost.  ENI  i  Mattei  lično  odlazili
          su  u  novostvorene  nezavisne  afričke  i  azijske  države  i  razgovarali  o
          mogućnostima  kakve  nitko  u  to  vrijeme  nije  nudio  tim  zaboravljenim
          bivšim kolonijama.
            Mattei će, rekao je, u datoj zemlji graditi lokalne tvornice za preradu
          nafte,  koje  će  biti  u  vlasništvu  tih  zemalja.  To  je  prekidalo  željeznu
          kontrolu Sedam sestara nad puno unosnijem završnom poslu oko prerade
          nafte. Zemlja izvoznica neće više biti samo primitivni izvor sirovine, nego
          će početi razvijati osnovu za vlastitu modernu industriju od dohotka od
          svog  mineralnog  bogatstva.  Zauzvrat  će  ENI  dobiti  zajamčenu  zaradu
          na  svoj  kapital  uložen  u  toj  zemlji,  osigurat  će  ekskluzivne  ugovore  za
          projektiranje i izgradnju postrojenja za preradu nafte i imat će ekskluzivno
          pravo prodaje te nafte na svjetskom tržištu.
            Ali,  u  oktobru  1960.  godine  Enrico  Mattei  je  zapalio  pravi  fitilj u
          Bijeloj  kući  i  u  ulici  Downing  broj  10,  kao  i  u  sjedištima  kompanija
          Sedam sestara. Vodeći je talijanski antikomunistički voda Pokreta otpora,
          dugogodišnji kršćanski demokrat Enrico Mattei, otišao u Moskvu. Opet
          su Moskva i ogromna ruska naftna bogatstva postali žarištem pregovora
          u Europi, kao u Rapallu 1920-ih godina. I opet su se Anglo-Amerikanci
          smrtno suprotstavili uspjehu tih pregovora.
            Od  1958.  godine  ENI  je  sklopio  ugovor  za  kupnju  male  količine
          sirove  nafte  od  Sovjetskog  Saveza,  manje  od  1  miliona  tona  godišnje.
          Ali je na Zapadu procurila vijest da se u Moskvi vode pregovori o daleko
          ambicioznijem projektu između Matteia i sovjetskog ministra za vanjsku
          trgovinu  Patoličova.  11.  oktobra  1958.  Mattei  je  potpisao  sporazum
          po kojemu će ENI, u zamjenu za zajamčenu sovjetsku isporuku od 2,4
          miliona tona nafte godišnje, za razdoblje od pet godina, osigurati značajno
          povećanu  sposobnost  sovjetskog  izvoza  nafte  na  Zapad.  Nafta  se  neće
          plaćati u gotovini nego u naturi, u obliku isporuke naftnih cijevi velikog

                                                                     125
   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130