Page 126 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 126

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          promjera. To će omogućiti izgradnju ogromne mreže naftovoda kojim će
          sovjetska nafta stizati iz predjela Volge i Urala do Čehoslovačke, Poljske i
          Mađarske. Kad bude završen, tim će naftovodom stizati godišnje nekih 15
          miliona tona sovjetske nafte u Istočnu Europu, gdje se trebala zamjenjivati
          za industrijsku robu i prehrambene proizvode za SSSR. U to je vrijeme
          SSSR  imao očajničku  potrebu  za naftnim  cijevima velikog promjera, a
          nije imao industrijskih kapaciteta za proizvodnju cijevi onakve veličine i
          kapaciteta kakve su mu bile potrebne.
            ENI  je  osigurao  potporu  talijanske  Vlade  pa  je  državna  tvornica
          Finsider  Group  dobila  narudžbu  za  izgradnju  čeličane  u  Tarantu,  s
          kapacitetom dovoljnim za isporuku 2 miliona tona cijevi širokog promjera
          godišnje. Tvornica je u Tarantu na brzinu izgrađena i u septembru 1962.
          počela je proizvoditi cijevi za sovjetsko tržište.
            Italija je dobila mogućnost kupnje sirove nafte od Sovjetskog Saveza po
          cijeni od 1 dolara po barelu, s franko isporukom na Crno more, u usporedbi
          s cijenom u Kuvajtu od 1,59 dolara po barelu za naftu plus 0,69 dolara
          po barelu za troškove prijevoza, a za Sjedinjene Države početkom 1960-ih
          godina cijena je nafte slične kvalitete bila 2,75 dolara po barelu. Kad se
          tome doda ogroman broj novih radnih mjesta u talijanskoj industriji čelika
          i hemijskih proizvoda, malo se ljudi u Italiji obaziralo na optužbe iznesene
          u nekim američkim i britanskim medijima da je Mattei “kriptokomunist”
          ili da je, u najboljem slučaju, postao “stalni suputnik” Moskvi.10
            Mjesec  dana  nakon  što  su  Finsiderova  postrojenja  počela  izbacivati
          čelik za sovjetske naftovode, 27. oktobra 1962., u okolnostima koje do
          današnjega  dana  podgrijavaju  nagađanja  i  optužbe  na  račun  namjerne
          sabotaže, privatni se zrakoplov kojim je Enrico Mattei poletio sa Sicilije
          srušio na putu za Milano. Svo troje putnika je poginulo.
            Mattei  je  tada  bio  na  vrhuncu  svoje  poslovne  moči,  u  dobi  od  56
          godina.  Thomas Karamessines, direktor Odjela CIA-e u Rimu u to
          vrijeme, iznenada je nakon toga napustio Rim bez objašnjenja. Kasnije
          je  bio  ključna  osoba  u  organiziranju  državnog  udara  protiv  Salvadorea
          Allendea u Čileu. Možda je to bila tek slučajnost, ali je u vrijeme Matteijeve
          sumnjive  pogibije  direktor  CIA-e  John  McCone  držao  više  od  milijun
          dolara vrijednosti u dionicama Standard Oila iz Kalifornije (Chevrona).
          Američka Vlada nikad nije učinila dostupnim javnosti temeljito izvješće
          koje je napisao Karamessines, s nadnevkom 28. oktobra 1962., o ubojstvu
          Matteia.  Kao  razlog  za  držanje  toga  dokumenta  u  tajnosti Washington

          126
   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131