Page 171 - William Engdahl - Stoljeće Rata

Mobil Oila George C. McGhee, bivši dužnosnik Ministarstva vanjskih
poslova koji je bio prisutan na osnivačkom sastanku Bilderberške skupine
1954. godine. S Andersonovim je Institutom u tom ranom razdoblju bila
povezana i grofica Marion Donhoff, izdavač Die Zeita u Hamburgu, kao i
bivši predsjednik banke Chase Manhattan i visoki povjerenik za Njemačku
John J. McCloy.
Robert O. Anderson doveo je na mjesto predsjednika Instituta Aspen
gospodina Josepha Slatera iz Fordove fondacije, na čijem je čelu bio
McGeorge Bundy. Bila je to uistinu usko povezana obitelj anglo-američkog
ustroja iz ranih 1970-ih. Prvi projekt koji je Slater lansirao u Aspenu bio je
priprema jedne međunarodne organizacijske ofenzive protiv industrijskog
razvitka, a osobito protiv nuklearne energije, pod pokroviteljstvom
(i novcem) Ujedinjenih naroda. Slater je osigurao potporu švedskog
ambasadora u Ujedinjenim narodima Sverkera Aastroma, koji je u
Ujedinjenim narodima progurao prijedlog za održavanje međunarodne
konferencije o okolišu, usprkos oštrim prigovorima od strane zemalja u
razvoju.
Konferenciju Ujedinjenih naroda o okolišu, održanu u junu 1972. u
Stockholmu, od samoga su početka vodili ljudi iz Andersonova Instituta
Aspen. Član upravnog odbora Aspena, Maurice Strong, kanadski
naftaš iz kompanije Petro-Canada, bio je predsjednik Stokholmske
konferencije. Aspen je također osigurao financijska sredstva za stvaranje
međunarodne mreže nultog razvitka pod pokroviteljstvom UN-a, nazvane
Međunarodnim institutom za okoliš i razvitak (International Institute
for Environment and Development), u čijem su odboru bili Robert
O. Anderson, Robert McNamara, Strong i Roy Jenkins iz britanske
Laburističke stranke. Ta je nova organizacija odmah proizvela knjigu
pod naslovom “Only One Earth” (Samo jedna Zemlja), koju su napisali
Rene Dubos sa Univerziteta Rockefeller i britanska maltuzijanka Barbara
Ward (lady Jackson). Međunarodne su trgovačke komore bile u to vrijeme
čak prisiljene sponzorirati Mauricea Stronga i druge osobe iz Aspena na
semirarima na kojima su poslovne ljude iz cijeloga svijeta upućivali u novoj
ideologiji očuvanja okoliša.
Stokholmska konferencija iz 1972. stvorila je potrebnu međunarodnu
organizacijsku i reklamnu infrastrukturu, tako da se u vrijeme Kissingerova
naftnog šoka iz 1973./74. mogla lansirati jaka antinuklearna propagandna
ofenziva, uz dodatnu pomoć miliona dolara koji su bili lahko dostupni

171