Page 172 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

preko kanala povezanih s naftom, tj. uz pomoć kompanije Altantic
Richfield, Fonda Rockefeller Brothers i drugih sličnih elitnih anglo-
američkih vladajućih krugova. Među skupinama koje su ti ljudi u to
vrijeme financirali bile su organizacije poput ultra elitističkog World
Wildlife Funda, kojemu je tada predsjedavao član Bilderberške skupine
princ Bernhard, a kasnije John Loudon iz kompanije Royal Dutch
Shell.10
Da su ti vladajući financijski krugovi imali ogroman utjecaj na
američke i britanske medije u to vrijeme pokazuje i činjenica da nije
lansirana nikakva javna povika radi ispitivanja mogućeg sukoba interesa
između antinuklearne ofenzive koju je dobrano financirao Robert O.
Anderson i činjenice da je njegova kompanija Atlantic Richfield Oil bila
među onima koje su najviše profitirale od povećanja cijene nafte iz 1974.
godine. Andersonova je kompanija, ARCO, već bila investirala desetke
miliona dolara u jako nesigurnu naftnu infrastrukturu u zaljevu Prudhoe
na Aljasci i u britanskim vodama Sjevernog mora, zajedno s Exxonom,
British Petroleumom, Shellom i drugim Sestrama.
Da naftni šok iz 1974. godine nije podigao cijenu nafte na 11,65 dolara
po barelu ili tu negdje, Andersonova bi ulaganja, kao i ulaganja British
Petroleuma, Exxona i drugih u Sjevernom moru i Aljasci bila dovela do
financijske propasti. S ciljem da osigura naklonost medija, Anderson je
u to vrijeme kupio londonski Observer. Praktički nitko nije pitao jesu
li Anderson i njegovi utjecajni prijatelji možda unaprijed znali da će
Kissinger stvoriti uslove za porast cijene nafte od 400%.
Kako ni jedan kamenčić nultoga razvitka ne bi ostao nedirnut, Robert
O. Anderson je također darovao znatna sredstva za projekt koji je pokrenula
obitelj Rockefeller zajedno s Aurelijem Pecceijem i Alexanderom Kingom,
na Rockefellerovu imanju u mjestu Bellagio u Italiji. Godine 1972. taj
Rimski klub i američko Udruženje Rimskoga kluba dali su širok publicitet
svom izdanju znanstveno lažne kompjutorske simulacije koju su pripremili
Dennis Meadows i Jay Forrester, čuvenu tvorevinu “Limits to Growth”
(Granice razvitka). Meadows i Forrester su modernim kompjutorskim
crtežima uljepšali ozloglašeni esej Thomasa Parsona Malthusa i tvrdili da će
svijet uskoro nestati zbog nedostatka odgovarajućih izvora energije, hrane
i drugih potrepština. Kao i Malthus oni su namjerno zanemarili značaj
tehnološkog napretka za poboljšanje uslova čovjekova života. Njihova je
poruka bila poruka krajnjega mraka i kulture pesimizma.

172