Page 193 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 193
Wills bio je prisiljen dati ostavku.
Prema diplomatskim izvorima upoznatim s tom situacijom, teška je ruka
Henryja Kissingera bila prisutna u svim tim slučajevima. “Ali to je učinjeno
u uskoj suradnji s Britancima”, riječi su tih promatrača. “Britanci su, znate,
bili jako lukavi. Oni su pustili Amerikance da obave prljavi javni posao i da
preuzmu krivnju, dok su oni radili vrlo djelotvorno na diskretnijoj razini.
Nisu to učinili ljudi poput Jima Callaghana (tada premijer u britanskoj
laburističkoj Vladi). Bili su to ljudi iz Chatham Housea (Kraljevski institut
za međunarodne poslove), ljudi poput Michaela Howardsa i obitelji poput
lorda Cecila, kao i krugovi tajne službe iz MI-5. Oni su krenuli u akciju
protiv inicijative iz Kolomba.”7
Prijetnja Trećeg svijeta anglo-američkom poretku i njihovu režimu
globalnog oporezivanja preko petrodolara očito je bila poražena. Vodeće su
eurodolarske banke iz Londona i New Yorka širom otvorile vrata davanju
sve većih kredita odabranim zemljama Trećeg svijeta koje su pristale na
drakonske uslove MMF-a, kako bi mogle refinancirati svoje deficite
prouzročene naftnim šokom.
Atomi za mir postaju casus belli
U mnogim su dijelovima svijeta postojale rastuće naznake da još uvijek
ima potencijala za snažnije i potencijalno odlučujuće inicijative za transfer
tehnologije iz glavnih europskih industrijskih zemalja, kao i iz Japana, u
određene zemlje u razvoju. Dok je široka fronta iz Kolomba očito bila
poražena, još je, na puno korjenitih načina, bila čvrsto ukotvljena ideja o
posebnoj ekonomskoj suradnji između Sjevera i Juga.
Krajem 1975. brazilska je Vlada postigla značajan sporazum s
njemačkom Vladom Helmuta Schmidta o izgradnji cijeloga kompleksa
nuklearnih reaktora, zajedno s postrojenjima za obogaćivanje goriva i
drugim pratećim tehnologijama. Njemačka je tvrtka za proizvodnju
nuklearnih reaktora, KWU, potpisala do tada najveći u svijetu pojedinačni
ugovor na području nuklearne energije. Njemačka je trebala izgraditi, po
narudžbi “ključ u ruke”, osam nuklearnih reaktora i prateće objekte za
cijeli krug proizvodnje nuklearnog goriva, uključujući obogaćivanje urana.
Procijenjen na 5 milijardi dolara, čitavi je projekt trebao biti dovršen
1990. godine. Europski je konzorcij za obogaćivanje urana, Urenco,
trebao osigurati početne količine urana. Te iste godine, 1975., Brazil je
193