Page 215 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 215

bila je “iscjeđivanje inflacije iz gospodarstva”. Ali, M. Thattcher i zatvoreni
          krug ideologa “slobodnoga tržišta” Adama Smitha iz naših dana, koji su je
          okruživali, promicali su prijevaru potrošača tvrdeći da je vladin deficit a ne
          poskupljenje cijene nafte od 140% od pada iranskoga šaha glavni “uzrok”
          povećanja cijena od 18% u Britaniji.
            Prema tvrdnji Vlade M. Thatcher, povišene se cijene mogu ponovno
          sniziti jednostavnim smanjenjem količine novca u gospodarstvu, a kako
          je glavni izvor “viška novca” po njihovoj tvrdnji proizlazio iz kroničnog
          deficita vladinog proračuna, vladini se troškovi moraju jako smanjiti kako
          bi se smanjila “inflacija novca”. Engleska je banka u isto vrijeme ograničila
          kredite  za  gospodarstvo  politikom  visokih  kamatnih  stopa,  što  je  bio
          njezin prilog liječenju inflacije. Posljedica je bila gospodarska kriza, što
          se moglo predvidjeti, ali se to umjesto krizom nazvalo “Thatcheričinom
          revolucijom”.
            Thatcherica je rezala i stezala. U junu 1979., samo mjesec dana nakon
          preuzimanja  vlasti,  njezin  je  ministar  financija, Sir Geoffrey Howe,
          otpočeo proces podizanja temeljne kamatne stope za bankarski sistem, pa
          je ta kamata porasla za zastrašujućih pet posto, s 12% na 17%, za samo
          dvanaest sedmica. To je dosegnulo nezapamćen porast troškova zajmova
          za industriju i kućanstva od 42% kroz samo nekoliko sedmica. Nikad u
          modernoj historiji nije neka zemlja pretrpjela takav šok u tako kratkom
          vremenu, s izuzetkom ratnih ekonomskih nedaća.
            Usporedo s tim, Engleska je banka počela smanjivati količinu novca
          kako bi stvorila uslove za održavanje visokih kamatnih stopa. Poduzeća
          su propadala zbog nemogućnosti da otplaćuju kredite; obitelji nisu mogle
          kupovati  kuće  ni  stanove;  dugoročna  ulaganja  u  elektrane,  podzemne
          željeznice, željeznice i drugu infrastrukturu praktički su stala, a sve je to
          bila posljedica monetarne revolucije premijerke Thatcher.
            Glavni  problem  britanskoga  gospodarstva  na  kraju  1970-ih  godina
          nije  bio  u  državnom  vlasništvu  nad  kompanijama  poput  proizvođača
          automobila  British  Levland,  Rolls  Royce  i  mnogih  drugih  poduzeća
          koja  su  od  tada  rasprodana  privatnim  ulagačima.  Glavni  je  problem
          bio neulaganje Vlade u unapređenje javne infrastrukture, u obrazovanje
          kvalificirane radne snage i u znanstveno istraživanje i razvoj. Pogreška
          nije bila u “vladanju” nego u pogrešnom vladanju, tj. lošem odgovoru na
          ekonomske šokove prethodnih deset i više godina.



                                                                     215
   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220