Page 217 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 217

Državama  nakon  antinuklearne  histerije  u  Three-Mile Islandu, koja je
          rezultirala  daljnjim  godinama  kašnjenja  završetka  izgradnje  postojećih
          elektrana,  nuklearna  je  energija  postala  neprihvatljivo  skupo  ulaganje
          za  američke  električne  kompanije  pod Volckerovim  režimom  kamatnih
          stopa.  Nakon  te  godine,  1979.,  u  Sjedinjenim  Državama  nije  naručen
          ni jedan novi nuklearni reaktor, a desetine je polusagrađenih i planiranih
          nuklearnih projekata otkazano na pola puta zbog tih prohibitivnih troškova
          financiranja. Jedan od najnaprednijih sektora proizvodnoga gospodarstva
          bio je prepušten odumiranju.
            Volckerova  je  šok  terapija  bila  nametnuta  očajnom  i  neupućenom
          predsjedniku  Carteru,  koji  je  u  martu  1980.  spremno  potpisao  jedan
          neobičan zakon, “Zakon o ukidanju nadzora nad depozitnim institucijama
          i  monetarnom  kontrolom  iz  1980.”  Taj  je  zakon  ovlastio  Volckerove
          Federalne rezerve da nametnu bankama rezervne kvote, čak i ako nisu bile
          u sistemu Federalnih rezervi, uključujući štedne i kreditne banke. Rezultat
          je bio da je Volckerova kreditna omča uspjela u dovoljnoj mjeri odsjeći
          dotok  kredita.  Osim  toga,  taj  je  novi  zakon  u  potpunosti  ukinuo  sva
          zakonska ograničenja na kamatne stope koje su banke mogle zaračunavati
          svojim klijentima po uredbi koju su Federalne rezerve nazvale “Uredba Q”.
          Također je taj zakon opozvao sve državne zakone koji su postavljali granice
          kamatnim stopama, takozvane protulihvarske zakone.
            Gornja granica kamatnim stopama bilo je nebo, a vjerska dogma novog
          anglo-američkog monetarizma bila je: novac, ili barem poslušan platiša
          lihvarskih kamata bankama Londona i New Yorka, bio je kralj, a svijet je
          bio njegov poslušni sluga.
            Politička  je  ofenziva  gospode  Thatcher i gospodina Volckera iz
          ranih  1980-ih  godina  uništila  moguća  dugogodišnja  ulaganja  države
          u  infrastrukturu  i  kapitalnu  izgradnju,  poput  izgradnje  željeznica,
          autoputeva,  mostova,  kanalizacija  i  elektrana.  Od  vremena  prvoga
          naftnog šoka iz 1975. pa do 1985., Međunarodni je institut za željezo i
          čelik izračunao da su ukupna državna ulaganja u najvećim industrijskim
          zemljama  u  izgradnju  javne  infrastrukture  pala  na  polovicu  ulaganja  iz
          sredine  1970-ih.  Svjetska  proizvodnja  čelika,  pomorski  prijevoz  i  drugi
          pokazatelji  stvarnih  gospodarskih  tokova  odražavali  su  katastrofalnu
          anglo-američku  politiku  monetarnog  šoka.  Svjetska  je  industrija  čelika
          bila prisiljena upasti u najgoru depresiju od 1930-ih godina.3
            Monetarni  šok  Paula  Volckera  i  opadanje  američkoga  gospodarstva

                                                                     217
   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222