Page 241 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 241

Godine 1983. godišnji se Vladin deficit popeo na nezamislivih 200
          milijardi dolara. Usporedo s tim rekordnim deficitima širio se i nacionalni
          dug  koji  je  trgovcima  obveznica  na Wall  Streetu  i  njihovim  klijentima
          donosio  rekordnu  zaradu  na  kamatama.  Otplate  kamata  na  ukupan
          dug američke Vlade udvostručile su se u tih 6 godina, od 52 milijarde iz
          1980. kad je Reagan izabran, popele su se na 142 milijarde 1986., što je
          odgovaralo petini svih Vladinih prihoda. Ali usprkos tim upozoravajućim
          znakovima novac je pritjecao iz Njemačke, Britanije, Nizozemske i Japana
          kako  bi  se  okoristio  visokim  dolarskim  i  spekulativnim  zaradama  na
          nekretninama i burzi.
            Svakome tko je imao osjećaja za historiju ili dugo pamćenje, to je bilo
          nešto jako poznato. Sve se to već dogodilo tokom “sjajnih 20-ih” - dok
          krah burze 1929. godine nije iznenada zaustavio kotač ruleta.
            Kad su se na američkom gospodarskom obzoru počeli skupljati olujni
          oblaci, koji su prijetili nadolazećim predsjedničkim ambicijama američkoga
          potpredsjednika Georgea Busha, opet je nađen spas u nafti. Ovoga puta,
          međutim, na način potpuno različit od anglo-američkih naftnih šokova iz
          1970-ih. Washintgon je očito procijenio “ako možemo podignuti cijene,
          zašto ih ne možemo i sniziti kad to odgovara našim interesima”.
            Uspjeli  su  uvjeriti  Saudijsku  Arabiju  da  pokrene  “obrnuti  naftni
          šok”,  tj.  da  preplavi  krizno  svjetsko  tržište  nafte  ogromnim  količinama
          nafte.  U  proljeće  1986.  cijene  OPEC-ove  nafte  potonule  su  kao  olovo
          na  ispod  10  dolara  po  barelu  s  prosječne  razine  od  26  dolara  od  prije
          samo nekoliko mjeseci. Ekonomisti s Wall Streeta magično su proglasili
          konačnu  “pobjedu”  nad  inflacijom, a namjerno su zanemarili ulogu
          nafte u stvaranju inflacije u 1970-im godinama i u njezinu smanjenju u
          1980-tim godinama. Potom, kad je daljnje pojeftinjenje nafte zaprijetilo
          destabiliziranjem vitalnih interesa velikih britanskih i američkih naftaša a
          ne samo malih neovisnih konkurentskih proizvođača nafte, George Bush
          je  u  martu  1986.  potiho  otputovao  u  Riyadh  gdje  je,  kako  se  kasnije
          saznalo, rekao kralju Fahdu da bi trebao obustaviti rat cijena. Saudijski je
          ministar za naftu šeik Zaki Yamani postao pogodno žrtveno janje jedne
          politike kreirane u Washingtonu, a cijena nafte se stabilizirala na razini
          od 14 do 16 dolara po barelu. Texas i druge države Amerike - proizvodači
          nafte, gurnuti su u depresiju, ali je špekulacija na nekretninama u drugim
          dijelovima Sjedinjenih Država poprimila rekordne razmjere.
            Pad cijene nafte iz 1986. potaknuo je stanje koje se moglo usporediti s

                                                                     241
   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246