Page 260 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 260
F. William Engdahl: Stoljeće rata
članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, pristali su glasovati, zajedno
s Washingtonom i Britanijom, za ulazak u rat nakon isteka ultimatuma
od 17. januara. Razna izvješća povezana s Washingtonom diskretno su
ispuštala ulogu tih dviju zemalja u Iraku.
Umjesto toga, preko kanala koji su bili izravno povezani s britanskom
i američkom tajnom službom, hamburški list Der Spiegel i utjecajni
republikanski senatori poput Jessa Helmsa, otpočeli su otvorenu ofenzivu
protiv Njemačke, optužujući Njemačku da je njezin izvoz tehnologije, koja
se popularno zvala tehnologijom “dvojne primjene”, omogućio Sadamovoj
vojsci da ispaljuje sovjetske rakete Scud na izraelske ciljeve.
U jednoj od mnogih tragičnih zabilješki o historiji toga rata, londonski
je Times izvijestio 6. februara, oko tri tjedna nakon početka bombardiranja
Iraka u Operaciji pustinjska oluja, da je “željeznica Berlin-Bagdad, nekad
sjajna željeznička mreža, uništena u Zaljevskom ratu. Nesmanjeno
savezničko bombardiranje iračkih mostova, željezničkih čvorova i ranžirnih
kolodvora pretvorilo je u ruševine jednu od rijetkih velikih željezničkih
mreža na Srednjem istoku”, piše, i dodaje s posebnim prizvukom: “Stara
je željeznica Berlin-Bagdad bila središtem strateškog nadmetanja između
Britanije i Njemačke.”
Zapanjena bonska Vlada, koja je i sama bila usred složene situacije oko
ponovnog ujedinjenja s bivšom Istočnom Njemačkom, bila je prisiljena
preusmjeravati dragocjeno vrijeme, pozornost i financijska sredstva s hitnih
poslova oko ujedinjenja kako bi se usredotočila na Novi svjetski poredak
Georgea Busha i Margaret Thatcher. Krajem januara, američki je ministar
vanjskih poslova James Baker otišao u misiju prikupljanja financijskih
sredstava, koja je bila obilježena jednim od najvećih pritisaka u historiji,
kako bi izvukao obećanja Njemačke, Japana, Kuvajta i Saudijske Arabije
koja će jamčiti ukupan iznos od 54,5 milijardi dolara za plaćanje troškova
onoga što je dobilo ime Operacija pustinjska oluja.
Nakon završetka napada bivši američki pomoćnik ministra obrane u
Reaganovoj Vladi Lawrence J. Korb otkrio je na jednoj konferenciji za
novinare početkom aprila u Washingtonu da je američka Vlada namjerno
sakrila stvarne troškova Zaljevskoga rata kako bi izbjegla smanjenje
prihoda u domaćemu proračunu tako što je priloge saveznika koristila
kao “izvanproračunska” sredstva. Neki su upućeni ljudi procijenili da su
Sjedinjene Države izišle iz cijele afere oko Zaljevskog rata s neto “profitom”
od mogućih 19 milijardi dolara, kad se uračunaju svi prilozi saveznika.
260