Page 259 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 259
kuća ima neki “viši cilj”. Akins je iznio optužbe da je američki ministar
obrane Cheney namjerno pogrešno obavijestio saudijskoga kralja Fahda o
postojanju opasnosti od takve invazije kako bi Amerika dobila dopuštenje
za stacioniranje svojih vojnih snaga na saudijskom teritoriju, čemu su
se Saudijci desetljećima oštro opirali. Godine 1975. Akins je napisao:
“Ministar vanjskih poslova Henry Kissinger potaknuo je planove za
iznalaženje izlike za slanje američkih snaga radi okupacije vitalnih naftnih
polja na Srednjem istoku”. Napomenuo je da se Kissinger, koji je tada bio
njegov pretpostavljeni, opirao Akinsovim oštrim napadima na takve ideje.
“Henry Kissinger, u to vrijeme američki ministar vanjskih poslova, imao
je drugačije gledište i moja karijera u Ministarstvu vanjskih poslova nije
poslije toga dugo trajala... U Bushovoj Vladi ima ljudi koji će reći da su
uslovi povoljniji sada nego 1975.”
Značajno je napomenuti da je 1990. godine Laurence Eagleburger,
bivši predsjednik Kissingerove tvrtke Kissinger Associates, bio zamjenik
ministra vanjskih poslova Jamesa Bakera, a bivši je Kissingerov namještenik
Brent Scowcroft bio u to vrijeme Bushov savjetnik za nacionalnu sigurnost
u Bijeloj kući. Za vrijeme priprema Zaljevskog rata Kissingerovo je gledište
bilo dominantno u oblikovanju američke vanjske politike. Nadalje, u to
je vrijeme Kissinger u tisku zagovarao rat protiv Iraka. Predsjednikova je
ratna mobilizacija u medijima učinkovito istisnula drukčija mišljenja u
domaćoj javnosti.
Stvarna meta: neovisnost Europe i Japana
Kroz kratko je vrijeme mislećim ljudima u Europi i drugdje postalo
jasno da George Bush zapravo ima potpuno drugi cilj od jednostavne
obrane američkih i zapadnih naftnih interesa u Saudijskoj Arabiji. Bushovi
su nevjerovatno vulgarni javni istupi, u kojima je izazivao Sadama Huseina
i uspoređivao ga s “Hitlerom modernoga doba”, bili potpuno proizvoljni.
Washington i London poduzeli su neviđenu propagandu i pritisak
protiv pobornika Iraka na Zapadu tokom rata i šestomjesečnih priprema za
taj rat, ali ne i protiv Sovjetskog Saveza i Francuske, tj. zemalja koje su bile
najveći opskrbljivači naoružanja za Irak. Meta je, preciznije, bila Njemačka,
tj. njemačka industrija visoke tehnologije koja je bila od vitalnog interesa
za izgradnju Istočne Europe i Sovjetskog Saveza. Francuska i SSSR, koji su,
zajedno s Kinom, Sjedinjenim Državama i Britanijom, bili zemlje stalne
259