Page 255 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 255
podružnice talijanske banke Banco Nationale del Lavoro u Atlanti u državi
Georgiji, bilo je naglo obustavljeno. Obustava kredita bila je popraćena
nizom senzacionalističkih navoda u londonskom časopisu Financial
Times, u kojima se tvrdilo da Irak tajno koristi taj novac za izgradnju svog
ratnog stroja.
Posljedice razgovora sa Stogovom skupinom i izjave koju je dala
Banco Nationale del Lavoro bila je potpuna obustava zapadnih kredita
Iraku početkom 1990. godine. U toj je kritičnoj situaciji na scenu stupio
kuvajtski emir, saveznik Ministarstva vanjskih poslova Njezina kraljevskog
veličanstva sve od kraja prošloga stoljeća. London i Washington već su
ranije dali upute emiru da dio ogromnih naftnih prihoda Kuvajta usmjeri
u kredite Iraku kako Irak tokom osmogodišnjeg iračko-iranskog rata ne
bi došao u situaciju da zatraži mir. U to je vrijeme cinični anglo-američki
plan bio da se iračko-iranski rat nastavi na mrtvoj točci i da se održi
dovoljno “strateških tenzija” radi apsorbiranja velikih isporuka zapadnog
oružja Iraku i Iranu, kako su otkrili naknadno izbijeni skandali.
Ali, početkom proljeća 1990. “misija” Kuvajta se promijenila. Emiratu
je rečeno da preplavi naftna tržišta OPEC-ovom naftom, čime je prekršen
sporazum o maksimalnim količinama proizvodnje nafte na razini zemalja
članica OPEC-a, koji je bio postignut radi stabiliziranja svjetskih cijena
nafte nakon kraha iz 1986/87. U ljeto 1990. Kuvajt je uspio sniziti cijenu
nafte sa zastrašujuće razine od 19 dolara po barelu na nešto više od 13
dolara po barelu. Uzastopni diplomatski napori Iraka i drugih zemalja
članica OPEC-a da nagovore emira, šeika Al-Sabaha i ministra za naftu
Ali Khalifa Al-Sabaha da obustave namjerni ekonomski pritisak na Irak i
druge zemlje OPEC-a koje su bile u velikim ekonomskim poteškoćama,
nisu naišle na razumijevanje. Toga su juna trgovci naftom predviđali
ponavljanje stanja iz 1986. godine. Na vidiku su bile cijene nafte ispod
10 dolara po barelu. Irak nije čak bio u stanju servisirati svoj stari dug ni
financirati uvoz potrebnih količina hrane.
Već u februaru 1990. godine irački je predsjednik Saddam Hussein
rekao svojim kolegama, sudionicima na sastanku Arapskog vijeću za
suradnju (Arab Cooperation Council) u Amanu u Jordanu, na kojemu su
bili prisutni predsjednici tih dviju zemalja plus Egipat i Sjeverni Jemen,
da pad starog komunističkog poretka u Istočnoj Europi i očita pojava
Sjedinjenih Država kao jedine vojne “supersile” predstavljaju posebnu
opasnost za arapski svijet.
255