Page 31 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 31
brodarskim krugovima.
Istovremeni je razvoj na polju njemačke industrije čelika i strojarstva
bio izravno povezan s izgradnjom moderne trgovačke flote. Zamjena
jedara parnim pogonom i drvenih brodskih trupova najprije željeznim
pojačanjem a kasnije čeličnim trupovima, omogućila je njemačkoj floti
da postane veća i učinkovitija. Godine 1891. njemačka se flota mogla
pohvaliti trima parobrodima s preko 7.000 tona nosivosti. Godine 1914.
pod njemačkom je zastavom plovilo pet parobroda čija je nosivost bila
iznad 20.000 tona, devet nosivosti između 15 i 20.000 tona i 66 nosivosti
između 7.000 i 10.000 tona.
U to se vrijeme njemački pomorski transport razvijao nevjerovatnom
brzinom i učinkovitosti. Godine 1914. dva su velika poduzeća - Hamburg-
American i North German Lloyd, držala oko 40% ukupne njemačke
trgovačke mornarice. Tajna spektakularnoga razvitka toga doba bila je
organizacija, ekonomija razmjera i naglasak na izgradnji najučinkovitijih i
najmodernijih brodova.
Jedan je francuski promatrač toga doba, komentirajući nevjerovatan
uspjeh njemačkog pomorskog transporta u to vrijeme, rekao: “Upravo ta
količina brodovlja omogućuje brzu amortizaciju kapitala i, kao posljedicu,
‘škartiranje’ brodova koji su zastarjeli, neprestano pomlađivanje plovećega
stroja. U njemačkoj mornarici nećete naći plovila stara trideset ili četrdeset
godina. Ono što njemačka industrija, točnije metalurgija, elektrotehnika
itd., ulože kroz standardiziranu proizvodnju, to se njemačkoj trgovačkoj
grani vrati kroz učestalost i redovitost plovidbe”. I dodaje: “U slučaju
Nijemaca, gradnja brodova ne slijedi trgovinu, nego ide ispred nje i na taj
je način oživotvoruje”.4
Nakon konačnog pripojenja Hamburga Njemačkom Reichu 1888.
godine, Hamburg i kasnije Bremen-Bremerhaven, postali su središtima
izgradnje najmodernije i najučinkovitije lučke opreme u cijeloj Europi, što
je u te sjeverne luke privuklo željeznički transport većega dijela središnje
Europe, da bi se brodovima odvozio na svjetska tržišta. Uspostavom
izgradnje infrastrukture na državnoj razini, što je potaknulo najjeftiniji
mogući prijevoz, Njemačka je, tokom jednog i pol desetljeća prije 1914.
godine, proširila svoju brodarsku prisutnost po cijelome svijetu, čak i na
tradicionalno monopolistička tržišta engleskog brodarstva i britanskih
kolonija i na tradicionalno britanske “interesne sfere”, poput Egipta ili čak
Sjeverne i Južne Amerike.
31