Page 26 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 26
F. William Engdahl: Stoljeće rata
prijevoza i carinska zaštita za rastuću domaću industriju počela pokazivati
zapažene rezultate, osobito u kontekstu političkog ujedinjenja Njemačkog
Reicha nakon 1871. godine.
Do oko 1850-ih godina glavna je značajka ekonomske politike u
Njemačkoj bila imitiranje naizgled uspješnoga britanskog gospodarskog
modela, a na njemačkim se sveučilištima na ekonomiju slobodne trgovine
britanskih ekonomista poput Adama Smitha i Davida Ricardoa gledalo
kao na Sveto pismo. Ali, nakon što je Engleska 1870-ih godina zapala
u dugotrajnu krizu, koja je pogodila i Njemačku i Austriju, Njemačka
je sve više počela spoznavati ozbiljne nedostatke vjernog slijeđenja
“britanskog modela”. Kako se Njemačka u izgradnji nacionalne industrije
i poljoprivredne proizvodnje sve više okretala jednom obliku nacionalne
ekonomske strategije, a sve više se udaljavala od britanske “slobodne
trgovine”, postigla je izvanredne rezultate.
Kao pokazatelj toga odmaka od engleskog modela, od 1850. godine do
pred Prvi svjetski rat, 1913., njemačka se proizvodnja povećala pet puta.
U istom se razdoblju proizvodnja po glavi stanovnika povećala za 250%.
Narod je doživljavao rast životnoga standarda, jer su se plaće u industrijskoj
proizvodnji realno udvostručile između 1871. i 1913. godine.
Ali, središte je njemačke industrijske revolucije bilo u velikom napretku
tehnološkoga razvoja. Njemačka je, na nacionalnoj razini, uspostavila
sistem tehničkih škola (Technische Hochschulen) i viših škola, po uzoru na
francusku Ecole Poly-technique, za obrazovanje znanstvenih i inžinjerskih
stručnjaka za potrebe industrije, kao i sistem “Handelshochschulen”, škola
organiziranih uz potporu raznih gospodarskih i industrijskih komora, za
obrazovanje budućeg poslovnog osoblja. K tome su njemačka univerziteta
u izborima predmeta stavila težište na prirodne nauke. Mašinstvo i
nauka u Njemačkoj počeli su cvjetati. Ujedno je osnovan i nacionalni
sistem “Fachschulen”, škola za obrazovanje stručnih zanatlija. Rezultat
je bio ogromno povećanje tehnološke sposobnosti njemačkog radnog
stanovništva nakon 1870-ih godina.
Još 1870-ih godina velika su britanska industrijska poduzeća zasjenjivala
svoje mlade konkurente u Njemačkoj. Ali to će se stubokom promijeniti
u sljedeća tri do četiri desetljeća. U desetljećima prije 1914., u pogledu
goriva za svjetsku industriju i transport, ugalj je bio bez premca. Godine
1890. Njemačka je proizvela 88 miliona tona uglja, dok je Britanija
proizvela više od dvostruko, 182 miliona tona. Do 1910. godine njemačka
26