Page 37 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 37

isključivo pravo na predjelima za koje se tada vjerovalo da sadrže ogromne
          netaknute  zalihe  nafte  na  Bliskom  istoku.  Početkom  1905.  godine
          Obavještajna služba Njezina veličanstva poslala je Reillyja (čije je pravo
          ime bilo Sigmund Georgijevič Rosenblum, rođen u Odessi u Rusiji), na
          zadatak da od ekscentričnog australskog geologa amatera i inženjera po
          imenu  William  Knox  d’Arcy  iznudi  prava  na  eksploataciju  mineralnih
          dobara Perzije.
            D’Arcy,  odani  kršćanin  koji  je  duboko  proučavao  historiju,  bio
          je  uvjeren  da  priče  o  “stupovima  vatre”  na  svetim  mjestima  staroga
          perzijskoga boga vatre Ormuzda dolaze od svećenika Zoroastera koji pale
          naphta - ulje - koje istječe iz stijena na tim posebnim mjestima. Proveo je
          godine lutajući predjelima na kojima su nekada bili stari perzijski hramovi
          tražeći naftu. Puno je puta putovao u London kako bi osigurao financijsku
          potporu za svoja istraživanja, a potpora je britanskih bankara bivala sve
          manja.
            Negdje  1890-ih  godina  novi  je  perzijski  kralj  Reza  Khan  Pahlavi,
          čovjek  koji  je  odlučio  modernizirati  područje  danas  poznato  kao  Iran,
          posjetio D’Arcyja, kao inženjera koji je temeljito poznavao Iran, i zamolio
          ga da pomogne Perziji u gradnji željeznica i uvođenju industrije.
            Godine 1901., u znak zahvalnosti za usluge koje je pružio Perziji, šah
          mu je za nagradu dao “ferman”, tj. kraljevsku povlasticu, koja je D’Arcyju
          dala “potpunu vlast i neograničenu slobodu, na rok od šezdeset godina, da
          po vlastitoj volji kopa, buši i ruje po perzijskom podzemlju; kao rezultat
          njegova rada sva podzemna dobra koja nađe, bez iznimke, bit će njegovo
          neotuđivo vlasništvo”.
            D’Arcy  je  platio  iznos  u  vrijednosti  od  20.000  dolara  u  gotovini  i
          suglasio se da će plaćati šahu 16% “tantijema” od prodaje ukupne nafte
          koju  pronađe.  Tako  je  taj  ekscentrični  Australac  priskrbio  jedan  od
          najvrjednijih zakonskih dokumenata toga vremena, koji je jamčio njemu i
          “svim njegovim nasljednicima, opunomoćenicima i prijateljima” isključivo
          pravo  na  eksploataciju  naftnih  potencijala  Perzije  do  1961.  godine.
          Njegovo  se  prvo  uspješno  otkriće  nafte  dogodilo  u  oblasti  Shushtar,
          sjeverno od Perzijskoga zaljeva.3
            Sidney Reilly je uspio pronaći D’Arcyja 1905. godine, u trenutku kad
          se D’Arcy spremao, prije povratka u rodnu Australiju, potpisati zajednički
          projekt za istraživanje nafte s Francuzima, preko pariške bankarske grupe



                                                                      37
   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42