Page 38 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 38
F. William Engdahl: Stoljeće rata
Rothschild.
Reilly je prerušen u svećenika i lukavo glumeći D’Arcyju jako pobožna
čovjeka, nagovorio D’Arcyja da svoja isključiva prava na perzijske zalihe
nafte prepusti, ugovorom, jednoj britanskoj kompaniji za koju je tvrdio
da je dobro “kršćansko” poduzeće, tj. Anglo-Persian Oil Company.
Britanska je vlada dovela škotskog financijera Lorda Strathcona, kao
glavnog dioničara kompanije Anglo-Persian, a stvarna je uloga Vlade u
toj kompaniji zatajena. Tako je Reilly osigurao Britaniji prvi veliki izvor
nafte.
Željeznicom od Berlina do Bagdada
Godine 1889. jedna je skupina njemačkih industrijalaca i bankara,
na čelu koje je bila Deutsche Bank (Njemačka banka), dobila koncesiju
od osmanlijskih vlasti za gradnju željeznice kroz Anadoliju, od glavnoga
grada Istambula. Taj je ugovor proširen deset godina kasnije, 1899., kad
su otomanske vlasti dale toj njemačkoj skupini odobrenje za sljedeću fazu
provedbe projekta poznatog pod imenom Projekt za izgradnju željeznice
Berlin-Bagdad. Ovaj je drugi sporazum uslijedio nakon posjeta njemačkog
cara Wilhelma II. Istambulu, 1898. godine. Tih su godina odnosi između
Njemačke i Turske jako dobili na važnosti.
Njemačka je odlučila izgraditi jake privredne odnose s Turskom, počevši
1890-ih godina, kao put za razvitak potencijalno velikih novih tržišta na
Istoku za izvoz njemačkih industrijskih proizvoda. Željeznica Berlin-
Bagdad trebala je postati okosnicom sjajne i ostvarive privredne strategije.
U pozadini su se nazirala naftna bogatstva i Britanija se usprotivila tome
projektu. Tragična su događanja na Bliskom Istoku 1990-ih godina izravno
povezana sa sjemenom netrpeljivosti iz toga doba.
Više od dva desetljeća pitanje je izgradnje moderne željeznice koja bi
povezivala kontinentalnu Europu s Bagdadom bilo predmetom razdora
u središtu njemačko-engleskih odnosa. Po procjeni direktora Deutsche
Banke, Karla Helffericha, koji je u to vrijeme bio nadležan za pregovore
oko projekta bagdadske željeznice, ni jedno drugo pitanje nije dovelo
do tako velikih napetosti između Londona i Berlina tokom razdoblja
od jednog i pol desetljeća, koje je prethodilo 1914. godini, osim možda
pitanje rastuće njemačke pomorske flote.4
38