Page 42 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 42
F. William Engdahl: Stoljeće rata
Verkaufgesellschaft, što je bilo nedovoljno za donošenje odluka.
U to vrijeme, 1912. godine, Njemačka nije imala nezavisnu, sigurnu
opskrbu naftom.
Ali, geolozi su otkrili naftu u onome dijelu Mezopotamije koji se danas
zove Irak, između Mosula i Bagdada. Planirana je pruga toga završnoga
dijela željeznice Berlin-Bagdad trebala prolaziti upravo kroz to područje,
za koje se vjerovalo da sadrži velike zalihe nafte.
Nastojanja 1912. i 1913. godine da berlinski Reichstag donese
zakon kojim bi se osnovalo njemačko državno poduzeće za istraživanje
i eksploataciju novootkrivenih nalazišta nafte, neovisno o američkom
društvu Rockefeller, bila su zavlačena i odgađana sve dok ih izbijanje
Prvog svjetskog rata u avgustu 1914. godine nije skinulo s dnevnoga reda.
Plan je Deutsche Banke bio da se mezopotamska nafta prevozi kopnom,
tj. bagdadskom željeznicom, izvan dometa moguće pomorske blokade od
Britanaca, što bi Njemačku učinilo neovisnom glede naftnih potreba.
Novi Dreadnaughti
Ali, tek su se 1909. godine počeli ostvarivati planovi admirala Fishera
za gradnju britanske mornarice na naftni pogon. Njemačka je upravo
bila lansirala prvi od niza brodova koji su bili napredniji od engleskog
Dreadnaughta. Njemački je brod Von der Tann imao motore jakosti 80.000
konjskih snaga koji su, dok su još plovili na ugalj, postizali zastrašujuću
brzinu od 28 čvorova. Samo su dva britanska broda bila u stanju postići
tu brzinu. Britanska je flota na ugalj dosegla krajnju tehnološku granicu
pa je britanska prednost na moru bila odlučno ugrožena brzo rastućim
njemačkim gospodarskim čudom.
Godine 1911. mladi je Winston Churchill naslijedio lorda Fishera
na mjestu glavnog komandanta ratne mornarice. Churchill je odmah
započeo kampanju za ostvarenje Fisherovih zahtjeva glede mornarice na
naftni pogon. Iznoseći Fisherove argumente, Churchil je istaknuo da za
brodove jednake veličine nafta omogućuje veću brzinu i, po jedinici težine,
daje odlučujuću prednost u području djelovanja, bez ponovnog uzimanja
goriva.
Godine 1912. Sjedinjene Države su proizvodile više od 63% svjetske
nafte, Baku u Rusiji je proizvodio 19%, a Meksiko oko 5%. Britanska
42