Page 81 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 81

ogromnu  prekomorsku  trgovinu  i  uspostavio  je  strateško  savezništvo  s
          jednom brodarskom kompanijom. Svoju je kompaniju, Royal Dutch Oil
          Co., udružio s kompanijom Shell Transport & Trading Co., koja je imala
          sjedište u Londonu, a bila je u vlasništvu snalažljivog engleskog brodarskog
          magnata Marcusa Samuela lorda Bearsteda, čovjeka koji je sagradio prvi u
          svijetu brod za prijevoz nafte, tanker. To je savezništvo dovelo do stvaranja
          najmoćnijeg  svjetskog  trusta,  velikim  dijelom  i  stoga  što  je  uživalo
          tajnu  potporu  britanske  Vlade.  Uskoro  je  nadmašilo  vodeću  grupaciju
          Rockefeller Standard Oil, čak i u Americi, preko kompanija California Oil
          Fields Ltd. iz Kalifornije i Roxana Petroleum Co. iz Oklahome, a obje su
          bile u potpunosti u stranom vlasništvu, tj. u vlasništvu kompanije Shell, te
          stoga nisu potpadale pod američki zakon protiv trustova, koji je postavljao
          ograničenja Rockefellerovu Standard Oilu u Sjedinjenim Državama.
            Zajedno s osnivanjem kompanije Anglo-Persian Oil, radi eksploatacije,
          isključivo za interes britanske Vlade, izvora nafte u Perziji i na Srednjem
          istoku,  britanske  su  vlasti  osnovale  još  jednu  sličnu  kompaniju,  malo
          poznatu, ali usko povezanu s britanskim Ministarstvom vanjskih poslova
          i tajnom službom po cijelome svijetu, kako bi uspostavile kontrolu nad
          zalihama nafte koje budu otkrivene u budućnosti. To je poduzeće nazvano
          d’Arcy Exploitation Company.
            Bitka za naftu poprimila je značajno političko obilježje u ranim 1920-
          im godinama, a u središtu te politike bila je britanska d’Arcy Exploitation
          Company.  “Zastupnici  poduzeća  d’Arcy  Exploitation  Company  u
          Srednjoj Americi ili Zapadnoj Africi, Kini ili Boliviji su, čini se, u prvom
          redu zastupnici britanske Vlade”, primijetio je jedan suvremenik.8
            Konačno,  četvrta  je  jedinica  u  tom  naftnom  ratu,  koji  je  britanska
          Vlada  u  to  vrijeme  vodila  po  cijelome  svijetu,  bilo  jedno  nominalno
          kanadsko  poduzeće  na  čijem  je  čelu  bio  izvjesni  Mr.  Alves,  a  zvalo  se
          British  Controlled  Oilfields ili BCO. I kompanija BCO tajno je bila
          u  vlasništvu  britanske  Vlade  Njegova  veličanstva,  kao  i  Shell  i  druge
          kompanije. Alvesov je zadatak bio da u Srednjoj i Južnoj Americi priskrbi
          za Britaniju ključna nova naftna područja, osujećujući planove američkih
          Rockefellerovih kompanija.
            Alves je 1918. godine priskrbio priznanje britanske Vlade za Tinoca
          u Kostariki a zauzvrat je BCO kao nagradu dobio naftnu koncesiju za
          područje  od  7  miliona  hektara  blizu  granice  s  Panamom  i  blizu  važne
          Zone  Kanala.  Sjedinjene  države  su  već  bile  odbile  priznati  Tinocu,  a

                                                                      81
   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86