Page 79 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 79

bio  je  promicatelj  engleske  naftne  politike,  koji  je  radio  i  za  britansku
          tajnu službu i prisno surađivao s Deterdingom i Shellom u pridobivanju
          meksičkih naftnih potencijala za britanske interese. Do Wilsonove invazije
          kompanija Mexican Eagle uspjela je dobiti koncesije za polovicu meksičke
          nafte.
            S  jasnim  izgledima  za  nadolazeći  rat  s  Njemačkom,  Britanija  je
          taktično odlučila odmaknuti se od Huertova režima pa je vladu generala
          Venustiana Carranza odmah priznao, kao zakonitu, predsjednik Wilson.
          Rockefellerova je kompanija Standard Oil opskrbljivala Carranzu oružjem
          i  novcem,  uključujući  i  100.000  dolara  u  gotovini  i  velike  kredite  za
          gorivo. Tako je američka naftna moć otela Meksiko britanskoj naftnoj sili.
          U to je vrijeme Tampico imao zavidne izvore nafte u svjetskim razmjerima,
          od kojih je samo jedan, Cerro Azul crpio rekordnih 200.000 barela nafte
          dnevno.
            Kad  je  potom  Carranza  odlučio  djelovati  u  obranu  meksičkih
          nacionalnih  gospodarskih  interesa,  a  ne  interesa  američkih  naftnih
          kompanija, postao je metom jake kampanje u kojoj je Standard Oil 1916.
          godine  financijski podupirao putujućeg bandita Pancha Villu protiv
          Carranza.
            General Pershing je, upravo pred američki ulazak u rat u Europi, poslan
          s  trupama  u  Meksiko  na  kratak  i  neuspješan  zadatak.  Kako  je  ulazak
          Amerike u rat na strani Britanije postao neizbježan, Britanija i Amerika
          uzajamno su odlučile bojkotirati Meksiko pod vlašću Carranza. Na sreću
          Meksika ratne su obveze dale Meksiku predaha od anglo-američke borbe
          za naftu, tako da je Carranza ostao predsjednikom do 1920., kad je, nakon
          Versaillesa, ubijen.
            Ali je među naslijeđem koje je Carranza ostavio za sobom bio i prvi
          meksički državni Ustav, donesen 1917., koji je sadržavao i jedan poseban
          članak, Članak 27., po kojemu je Država imala “izravno vlasništvo nad
          svim  mineralima,  naftom  i  svim  ugljikovodicima,  u  čvrstom,  tekućem
          ili  plinovitom  stanju”  Jedini  temelj  na  kojemu  su  stranci  mogli  dobiti
          koncesije za eksploataciju nafte bio je da u potpunosti prihvate meksičke
          zakone u svojemu poslovanju, bez upliva stranih vlada. Bez obzira na to,
          britanski su i američki interesi 1920-ih godina nastavili oštru bitku, iza
          kulisa, za meksičku naftu, a bitka je trajala sve do kasnih 1930-ih godina,
          kad je odlučna nacionalizacija sve strane imovine od strane Cardenasove
          vlade navela britanske i američke naftne moćnike da bojkotiraju Meksiko

                                                                      79
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84