Page 76 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 76

F. William Engdahl: Stoljeće rata



                        Engleska kreće u osvajanje nafte

            Tinta se na Versajskom sporazumu još nije ni osušila kad su moćni
          američki naftni interesi kompanija Rockefeller Standard Oil shvatili da su
          ih njihovi britanski saveznici lukavo istisnuli iz raspodjele ratnoga plijena.
          Na  novozacrtanim  su  područjima  Srednjeg  Istoka,  kao  i  na  tržištima
          poslijeratne  Europe,  zavladali  interesi  britanske  Vlade  preko  njezina
          tajnog  posjedovanja  poduzeća  Royal  Deutch  Shell  i  Anglo-Persian  Oil
          Company.
            U  aprilu  1920.,  bez  sudjelovanja  Amerike,  u  San  Remu  u  Italiji
          sastali  su  se  ministri  zemalja  članica  Savezničkog  vrhovnog  vijeća,  da
          razrade pojedinosti o tome koje će interese svaka pojedina zemlja dobiti
          na  području  bivšeg  Osmanlijskog  Carstva.  Britanski  premijer  Lloyd
          George i francuski Premijer Alexander Millerand sastavili su Sporazum
          iz San Rema, po kojemu je Francuska dobila 25% nafte koju Britanija
          eksploatira u Mezopotamiji (Iraku), a u isto je vrije, me dogovoreno da će
          Mezopotamija postati Britanskim mandatom pod okriljem novoosnovane
          Lige naroda.
            Francuzima je dan udio od 25% dionica u starom poduzecu Turkish
          Petroleum  Gesellschaft,  koji  je  nekad  pripadao  njemačkoj  Deutsche
          Bank, a taj je udio “dobiven” od Nijemaca u Versaillesu, kao dio ratnoga
          plijena. Kontrola nad preostalim dijelom od 75% koncesije nepregledne
          mezopotamske nafte bila je izravno u rukama britanske Vlade posredstvom
          poduzeća  Anglo-Persian  Oil  Company  i  Royal  Dutch  Shell.  Francuska
          je  Vlada  sljedeće  godine  osnovala  novo  državno  poduzeće,  Compagnie
          Franc,  aise  des  Petroles  (CFP),  pod  vodstvom  francuskog  industrijalca
          Ernesta Merciera, radi unapređivanja svojih interesa u Mezopotamiji.
            Sir Henri Deterding, naturalizirani britanski državljanin, koji je bio na
          čelu Royal Dutch Shella i u tom svojstvu služio kao osoba od posebnog
          povjerenja  u  britanskoj  tajnoj  službi,  osigurao  je  bitnu  kontrolu  nad
          ogromnim netaknutim zalihama nafte u Mosulu i Mezopotamiji tako što
          je Francuskoj obećao, za njezine potrebe, udio u susjednoj francuskoj Siriji.
          Sam Sporazum iz San Rema bio je djelo Sir Johna Cadmana, koji je u to
          vrijeme bio na čelu Imperijalnog odbora za naftnu politiku (Petroleum
          Imperial Policv Committee), a kasnije na čelu kompanije Anglo-Persian
          Oil, koja je bila u rukama britanske Vlade. Cadman i Deterding su sami


          76
   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81