Page 77 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 77
sastavili Sanremski sporazum. Ne iznenađuje činjenica da je njime uvelike
ojačana hegemonija britanske Vlade nad naftom.
Po Sporazumu iz San Rema Britanija je “dala” Francuskoj 25% od
ukupne nafte izvađene u Mezopotamiji. Francuska je zauzvrat dala
velikodušna prava britanskim naftnim kompanijama da rukovode
naftovodom koji je prolazio kroz francusku Siriju do naftne luke na
Mediteranu. Naftovod i sve “to je bilo s njim povezano bilo je oslobođeno
francuskog poreza. Cadman je izračunao da će nepostojanje dovoljnih
francuskih naftnih kapaciteta ustvari osigurati britanski monopol nad
nadolazećim naftnim bogatstvima na cijelom Srednjem istoku. Sanremski
je sporazum imao i jednu klauzulu koja je Britaniji davala mogućnost da
sa svojih područja odstrani sve strane koncesije.
Osim toga, San Remo je potvrdio i sporazum po kojemu će Francuska
uskladiti svoju politiku s Engleskom glede svojih naftnih odnosa i s
Rumunjskom i s boljševičkom Rusijom. Posljedice će ovoga sporazuma
uskoro postati jasne. U situaciji kad je Francuska bila gospodarski
daleko iscrpljenija ratom nego Britanija, Sanremski je sporazum izgledao
kao državni udar od strane Londona, koji je trebao priskrbiti potporu
Francuske za globalni naftni dominion koncentriran oko naftnih
bogatstava arapskoga Srednjeg Istoka, dijela starog Osmanlijskog Carstva.
Churchill i Arapski ured
U martu 1921. Sir Winston Churchill, ministar vanjskih poslova za
kolonijalne odnose Britanskog kraljevskog veličanstva, pozvao je 40-ak
vrhunskih britanskih stručnjaka za Bliski istok u Kairo radi razmatranja
konačnih političkih podjela na novoosvojenim područjima toga dijela
svijeta. Od članova toga skupa stvoren je Odjel za Srednji istok britanskog
Ministarstva kolonija (British Colonial Office Middle East Department),
koji je zapravo naslijedio Arapski ured osnovan 1916., a na tom su skupu
bili prisutni svi vrhunski britanski arabisti, uključujući Churchillova
prisnog prijatelja T. E. Lawrencea, Sir Percyja Coxa, Gertrude Bell i druge,
Po projektu dogovorenom u Kairu, Mezopotamija je preimenovana u Irak
i dana sinu hašemitskog vladara Huseina ibn Alia od Meke, Feisal bin
Huseinu. Britanske su kraljevske zračne snage bile stalno stacionirane u
baku, a uprava je Feisalova Iraka stavljena pod stvarnu kontrolu dužnosnika
kompanije Anglo-Persian Oil.
77