Page 77 - Željko Škrinjar - Geoinzenjering, klima i zdravlje
P. 77

Ciklusi VII-1 do VIII-2.  Sad već jako teško podnosim kemoterapiju. Opterećenje
            na organizam postaje neizdrživo. Krvne žile otvrdnule. Ne znam više koje bih mjesto
            ponudio sestrama za braunilu. Sve je „potrošeno“, ali kako da odustanem kad ulazi-
            mo u zadnju četvrtinu. Još me „samo“ dva ciklusa dijele do kraja. Niti doktorica ne
            odustaje od svojeg mišljenja da treba nastaviti…
               Zadnja dva ciklusa i kraj kemoterapije obilježile su brojne tegobe: bolne krvne
            žile posvuda po tijelu, glavobolje, učestali i neugodni snovi, problemi s usredoto-
            čenosti i pamćenjem, napetost u predjelu jetara i bol u predjelu bubrega, dugotraj-
            ne mučnine, bolni zglobovi, upala grla... Krvni tlak je u jednom trenutku pao ispod
            80/50 mmHg, pH urina nikad nije bio niži, a mjerim ga redovito, više puta na dan od
            dolaska u bolnicu, tjelesna temperatura oscilira od manje od 36 do oko 37,5 °C po-
            praćeno zimicama, preznojavanjem i slabostima. Upalile se vene nadlaktice i bole,
            a broj leukocita, unatoč Nivestimima, prenizak. Niti Nivestimi više ne mogu pomoći.
            Tjelesna masa mi se sa 65 kg tijekom kemoterapije spustila na 58 kg. Pitam se, je-
            sam li to u ogledalu ja ili je moja sjena. Tu je i žutosiva boja kože kakva je već bila pa
            se povukla tijekom dvije noći, 24. i 25. srpnja, sredinom boravka u bolnici. Jednom
            riječju –  kolaps organizma prouzročen kemoterapijom. Ali ni tu nije kraj. Kraj kemo-
            terapije ne znači i kraj mojim mukama. Od teškog postoji još teže i gore. Tada nisam
            znao da tek počinje završni čin opere koja se zove „Liječenje kemoterapijom“…
               Upala grla (preciznije spaljeno grlo) koja je započela prije zadnjeg kemoterapij-
            skog tretmana (VIII-2) eskalirala je oko dva tjedna nakon njega, a uz nju su se pojavi-
            le i brojne druge reakcije. Jedna od njih je porast tjelesne temperature, sve do 39,5
            °C. Trebalo je nekoliko dana da se spusti do 37 °C, a još nekoliko dana javljala su se
            povišenja do 37,5 °C u trajanju od oko sat vremena. Istovremeno, na koži osjećam
            peckanje, žarenje i svrbež, posvuda po tijelu, a pojavilo se i crvenilo na desnom sto-
            palu, lijevom dlanu, lijevom uhu, desnom obrazu i nekim drugim dijelovima tijela,
            uključujući ožiljak na desnom ramenu od cijepljenja u osnovnoj školi. Kemoterape-
            utici izlaze na površinu, nadražuju kožu i rade upale. Kako drukčije to objasniti?! A
            kako li je tek ispod površine tijela?! Pritisak u prsima dodatno mi otežava disanje,
            a tu su i značajne aritmije u radu srca. Uz bol u trbuhu javljaju se promjene u boji i
            strukturi stolice. I problemi s krvnim žilama jačaju. Žile peku i bole sve jače…


            Nakon kemoterapije

               Kad krećemo na put, cilj nam je, naravno, doći do cilja. U ovom slučaju, cilj je
            ozdravljenje. A da bismo bili sigurni da smo na cilju valja napraviti još jednu PET/CT
            pretragu. Tako kaže doktorica. Da se vide učinci kemoterapije.
               Ali, meni tu sada opet nešto ne štima!!!
               Nakon primjene četiri ciklusa ABVD protokola, PET/CT je pokazao kompletnu re-
            misiju bolesti. Nastavili smo s kemoterapijom „za svaki slučaj“ i primijenili dodatna
            četiri ciklusa ABVD protokola, a opet moram na PET/CT?! Pa, valjda bi trebalo biti
            tako da, ako postignemo remisiju i dodatno se liječimo, moramo biti još zdraviji. Ba-



            76                      Geoinženjering, klima i zdravlje
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82