Page 73 - Željko Škrinjar - Geoinzenjering, klima i zdravlje
P. 73

Potom  je  krenula  poslijepodnevna  vizita.  Prilikom  izlaska  iz  bolesničkih  soba,
            doktorica razgovara sa svojim kolegicama i kolegama iz vizite i svaki put ispod oka
            baci upitan pogled prema meni. Bit će, dojavili joj sa ZZBM-a kakav sam ja „težak
            slučaj“ pa i sama procjenjuje moje zdravstveno stanje i priprema plan liječenja za
            mene. Da bude gotov do razgovora sa mnom koji je na dnevnom redu po završetku
            vizite.
               Iako sam već očekivao da će, medicinski gledano, „rješenje“ za mene biti ke-
            moterapija, nikako mi se nije svidjelo kad sam to čuo od doktorice: „kemoterapija
            e-BEACOPP protokolom“. U tom trenutku nisam ništa znao o protokolima i njihovim
            nazivima, a kad sam čuo koje su moguće nuspojave e-BEACOPP protokola: „upale,
            sepse, sterilitet, leukemija…“, zabrinuo sam se i pomislio: „Gotov sam, to neću pre-
            živjeti!“
               Slijedom dobivenih informacija, ali i slijedeći neki svoj unutarnji glas, uporno
            sam odbijao kemoterapiju pa mi je doktorica u nastavku razgovora predložila ABVD
            protokol. Kaže: „Blaži je, ali slabije i djeluje.“ Istovremeno me podsjeća na moju
            dijagnozu i prisutne rizike – četiri od sedam mogućih: dob, spol, stadij bolesti te
            ekstremno mali broj limfocita. A tu je i perikardijalni izljev. Što učiniti?!
               Stiješnjen neiskustvom i neznanjem s jedne strane, tegobama koje su se znatno
            smanjile, ali od straha da se stanje ne pogorša s druge strane i upozorenjima dokto-
            rice na prisutne rizike bolesti s treće, odlučim se prihvatiti doktoričin novi prijedlog:
            8 ciklusa ABVD protokola. Sad sam se mogao vratiti u svoj krevet u hodniku koji mi
            je postao novim „domom“, a taj moj „dom“ kasnije smo premjestili u sobu u kojoj
            se oslobodilo mjesto za mene.
               Već na prvi pogled, doživio sam poprilično razočarenje. U usporedbi sa sobom
            na ZZBM-u, ova je izgledala nekako mračno. Imala je prozore s mutnim staklima,
            bila je okrenuta prema gradu, zaklonjena pogleda u svijet. Bez zelenila. Tek pokoje
            drvo uz cestu. Koliko sam u sobi na ZZBM-u živnuo, toliko sam ovdje odjednom
            potonuo.
               Jedino što mi se u toj sobi svidjelo bio je cimer. Energičan mlađi čovjek koji je
            proslavljeni automobilistički as. Saznajem da je već jednom proživio malignu bolest
            (leukemiju) i kemoterapiju, a sada ima limfom. Već je krenuo s novom kemoterapi-
            jom. I s povraćanjem. Iglom i cjevčicom povezan je s plastičnom vrećicom u kojoj se
            nalazi sredstvo i ne može se od svega toga odvojiti pa u žurbi gura stalak s terape-
            uticima do kupaonice i ondje povraća. Gledam ga i slušam i pitam se, što će biti sa
            mnom sljedećeg dana kad mi krene kemoterapija…
               Prvi tretman krenuo je u jutarnjim satima 28. srpnja i prilično dobro sam ga pod-
            nio. Kasnije sam to pripisao činjenici da je u tom trenutku tijelo još uvijek bilo či-
            sto i neopterećeno kemoterapijom. Uz osnovnu terapiju dobivam još nekoliko vrsta
            tableta koje moram svakodnevno piti kao potpornu terapiju. Znači, „lijek“ protiv
            „lijeka“. Ili, „lijekovi“ protiv „lijekova“, već kako se gleda. Pojedinačno ili timski. Da
            jedni umanje štete prouzročene drugima. A kroz probavni sustav, krv, srce, jetru i
            bubrege svi moraju proći.



            72                      Geoinženjering, klima i zdravlje
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78