Page 74 - Željko Škrinjar - Geoinzenjering, klima i zdravlje
P. 74

U ranu zoru sljedećeg jutra budim se uz prve snažne reakcije tijela na kemotera-
            piju. Ne mogu od bolova okrenuti glavu na desnu stranu. Niti malo. Samo djelomič-
            no na lijevu.
               Tog 29. srpnja 2012. napuštam bolnicu u gorem zdravstvenom stanju nego pri
            dolasku. Sve do dolaska u bolnicu bio sam tjelesno aktivan, a sad uz bolove jedva
            mogu hodati.
               Iz današnje perspektive zaključujem da sam u bolnicu došao s opterećenim me-
            tabolizmom, a otišao s poremećenim. K tome, nisu otkriveni uzroci tegoba.
               A jedan doktor je lijepo rekao da treba otkriti uzroke!!!



            Na kemoterapiji

               Kemoterapijski tretman provodi se prema određenom protokolu. Tako, u pravilu,
            početna slova naziva tvari koje se koriste tvore naziv svakog pojedinog protokola. U
            mojem slučaju primijenjena je kombinacija adriamicina, bleomicina, vinblastina i
            dakarbazina, odnosno ABVD protokol. ABVD protokol predviđa 8 ciklusa od kojih se
            svaki sastoji od 2 tretmana. Dakle, ukupno 16 tretmana u razmaku od po dva tjedna.

               Prvi tretman dobio sam u bolnici, a sve ostale u dnevnoj bolnici. Već prvi tretman
            jasno mi je pokazao da neće biti lako. Snažni bolovi i ograničenje pokreta u vratu bili
            su tek prvi u nizu brojnih traumatičnih iskustava koja sam doživio tijekom i nakon
            kemoterapijskog tretmana. Novi slični problemi javili su se dva dana kasnije u obliku
            bolova i otekline na palcu desne noge (giht).
               Popriličan šok i iznenađenje doživio sam prilikom dolaska na I-2 (prvi ciklus, drugi
            dio) tretman. Krvna pretraga koja se radi neposredno uoči svakog kemoterapijskog
            tretmana pokazala je manjak leukocita i još neke „nedostatke“. Od prekomjernog
            broja leukocita prilikom dolaska u bolnicu, najednom smo došli do njihovog ekstre-
            mnog manjka. Tolikog da postoji velika opasnost od sepse, budući da je obrambeni
            mehanizam tijela (imunitet) ozbiljno narušen prvim kemotretmanom. No, nema mi
            druge nego prihvatiti obrazloženje doktora da je potrebna potporna terapija koja
            stimulira rad koštane srži, kako bi se krvna slika popravila. Znači, još jedna primje-
            na sile i novi šok za organizam. Nakon tri injekcije Nivestima tijekom tri uzastopna
            dana, leukociti su poskočili debelo iznad granica normale. Sad sam opet „snažan“ i
            mogu na kemotretman…
               Drugi tretman bio je u dnevnoj bolnici… Novo okruženje i novo iskustvo. Više ni-
            sam sam s cimerom u sobi, već je oko mene 15-ak ljudi s kojima dijelim kemosudbi-
            nu. Gledam i proučavam njihov „svijet“. A kad ih gledam, reklo bi se sve zdravi ljudi.
            Većina ih je vlastitim prijevozom došla na kemoterapiju, a tako će i otići. Baš kao i
            ja. Hodaju naokolo, čini mi se, mogli bi i potrčati da zatreba. I tako nekoliko sati. A
            cijelo to vrijeme, medicinske sestre i doktori koji navrate prema potrebi bezgranično
            su strpljivi i ljubazni. Sestre vode brigu o redoslijedu pacijenata, pripremaju krevete,
            razvrstavaju i raznose pripravke prema svakom pojedinom pacijentu, uvode brauni-



                                           Željko Škrinjar                          73
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79