Page 72 - Željko Škrinjar - Geoinzenjering, klima i zdravlje

pustilo prijeći granicu između jave i sna, nego bi me uvijek iznova vraćalo u budno
stanje. Ne znam da li je to bilo posljedica samog oboljenja, lokalne anestezije koju
sam dobio prilikom biopsije limfnog čvora na vratu ili nešto drugo.
U poslijepodnevnim satima 22. srpnja posjetila me u bolnici jedna prijateljica.
Osim svojom pojavom, obradovala me i pravim, sadržajnim, cjelovitim i nadasve
ukusnim makrobiotičkim obrokom. Taj obrok, uz to što sam ga pojeo s užitkom, is-
punio me energijom i osnažio. Isto tako, dao mi je i neke važne spoznaje u pogledu
hrane i doprinio zanimanju za hranu i jasnom prepoznavanju važnosti prehrane za
zdravlje, a vjerujem da je doprinio pozitivnom razvoju događaja koji je uslijedio dva
dana kasnije.

Tijekom dvije noći, 24. i 25. srpnja, uz nemiran san, događala se identična reakci-
ja tijela: lagano povišena temperatura do 37,4 °C, preznojavanje i pritisak u čeonom
i tjemenom dijelu glave, a potom, pred jutro, olakšanje. Najbliža rodbina i prijatelji,
svi koji su me posjetili odmah nakon toga (prije kemoterapije), primijetili su da mi se,
umjesto žutosive, vratila prirodna boja kože i da više ne kašljem, a ja sam osvijestio i
da me znatno manje boli u prsima. Jednom riječju, došlo je do osjetnog poboljšanja.
27. srpnja 2012., tijekom jutarnje vizite, rečeno mi je da je stigao patohistološki
nalaz iglene biopsije limfnog čvora na vratu i saopćena mi je konačna dijagnoza:
Hodgkinov limfom IVa stadija i opsežan izljev perikarda. Još mi je rečeno da ću tije-
kom dana biti premješten na Zavod za hematologiju (ZZH) radi pregleda kod hema-
tologa i liječenja. Imam dojam da je time doktorima na ZZBM-u laknulo, dok su se u
mojoj glavi počela rađati nova pitanja…
Tek što sam pomalo počeo odgonetati svrhu i značajke ZZBM-a te zašto sam dos-
pio upravo onamo, morao sam ga napustiti i prijeći na ZZH. Tamo će, valjda, doktori
znati što će sa mnom. Razumjet će što znači moja dijagnoza Hodgkinovog limfoma
i opsežnog perikardijalnog izljeva i znat će što treba učiniti. Koliko me sve to zbunji-
valo, toliko me i hrabrilo. Ne kaže se uzalud, točna dijagnoza je pola izlječenja. Ako
mi je utvrđena dijagnoza, znači da sam već na pola puta do zdravlja.
Kad sam liječniku obiteljske medicine postavio pitanje, da li je moja bolest re-
verzibilna (drugim riječima – izlječiva), odgovorio je da jest ako se pronađu uzroci.
To me ohrabrilo jer sam i sam sklon takvom načinu razmišljanja. Ono što me sada
brinulo jest to da još nismo otkrili uzroke, a ja napuštam ZZBM i prelazim na ZZH. Na
uzroke nitko i ne pomišlja.
Prva informacija koju sam dobio u vezi ZZH-a bila je da se nalazi u prizemlju.
Druga informacija koju sam dobio bila je da ću privremeno biti smješten u krevet
u hodniku dok se ne oslobodi mjesto u sobi, gdje se tek kasno poslijepodne mogao
očekivati slobodan krevet. Možda to i nije bilo tako loše jer sam iz neposredne blizi-
ne mogao promatrati kako teče život na ZZH-u i brže se upoznati s novom okolinom.
S hodnika sam otišao na biopsiju koštane srži. Ovog puta imao sam sreće – biopsija
je uspjela „već“ iz drugog pokušaja. Neko vrijeme nakon toga morao sam strogo
mirovati.

Željko Škrinjar 71