Page 492 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 492
odgovarajuće liturgijske radnje. U svom redovnom obliku ove cere-monije se izvode ujutro.
/zvor:Encyclopedia Britannica, ed. 1911; Vol 28; str. 1039.
41
Yazata na Avestanskom jeziku je reč za Zoroasterijanski koncept. Reč ima široku lepezu značenja ali
generalno ozna-čava (ili je epitet za) božanstvo. Izraz bukvalno znači dostojan obožavanja ili dostojan
dubokog poštovanja. Yazate zajedno predstavljaju dobre silepod Ormuzdom, pri čemu je ovaj poslednji
Najveći od svih koncepta (yazatas). Izvor: Ibid.
42
Sraosha, na Avestan jeziku je ime u Zoroasterijanskom yazata (konceptu) za Poslušnost ili Pokoravanje,
što je takođe i bukvalno značenje njegovog imena. Sraosha se često smatra za Glas Svesti, koja se
poklapa s Pokoravanjem i njegovom ulogom kao Učitelja Deane. Deane je osnova obeju, Poslušnosti i
Religije. U Gathas, osnovna funkcija Sraosha je širenje religije Ahura Mazde u čovečanstvu, onako kako
je sam Sraosha nju naučio od Ahura Mazde. Izvor: Ibid.
43
Homa, u Hinduizmu, asuras (na Zoroasterskom su ahuras) su demoni koji su suprotni devas (bogovima).
Obe kla-se su se takmičile za homa, ili amrta (sveto piće koje daje moć), ali je bog Višnu (Zaštitnik),
inkarnirao u prelepu ženu (Mohinl), koja je pomogla bogovima, tako da su samo oni mogli da piju amrta, i
oni su imali moć nad demonima. Među brojnim klasama Hindu asuras (demona) su nagas (zmije demoni);
Ahi (demoni suše); i Kamsa (arhdemon). Izvor: Ibid.
44
Gushtasp ili Hystaspes, (VII i VI vek p.n.e.), zaštitnik i sledbenik iranskog proroka Zoroastera. Sin
Aurvataspa (Lohrasp) iz porodice Gushtasp, bio je lokalni vladar (kavi) u zemlji koja se zvala na
Avestanskom (u Zoroasterskoj sve-toj knjizi) Aryana Vaejah, koja je verovatno bila Veća Korasmianska
država koju je zbrisao Achaemenidski kralj Cirus II Veliki, sredinom VI veka p.n.e. Izvor: Ibid.
45
Iamblichus, poznat kao haldejski, (oko 245 - 325. g, grčki Iđ|i(3\ixoc;), Sirija [sada Liban] - oko 330),
sirijski filosof, naj-značajnija figura Neoplatonističke škole i osnivač Sirijske grane. Iako su samo
njegovi manji radovi sačuvani osnovni ele-menti Iamblichusovog sistema se mogu razumeti iz delova
učenja Proclusa iz V veka. Napisao je, na Grčkom, raspravu po-znatu pod Latinskim nazivom De
Mysteriis. Drugi njegovi radovi su: On the Pythagorean Life; The Exhortation to Philosophy, or
Protrepticus; On the General Science of Mathematics; On the Arithmetic of Nicomachus; and Theological
Principles of Arithmetic. Bio je neoplatonista-filosof, koji je odredio pravac kasnijim Neoplatonistima i
Zapadnom Paganizmu. Najviše je poznat po svojim radovima o filosofiji Pitagorejaca. Izvor:
Encyclopedia Britannica. El. Ed., 2006.
46
Verovanje da postoji tajna, drevna mudrost, koja nam je preneta u zapisima koji tačno opisuju delovanje
prirod-nih i natprirodnih svetova i da će ovladavanje ovim tekstovima dati jedno uzvišeno razumevanje i
upravljanje prirodom. Verovanje je bilo opšte u doba renesanse i postojalo je i u XVII veku. Tajna
mudrost se poistovećuje s pisanjem Hermes Trismegistusa, Hrišćanskih Rosenkrojcera, Kabale,