Page 665 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 665

visoke  položaje  na  Vizantijskom  dvoru  bio  je  postavljen  za  Patrijarha  u  Konstantinopolju,  ume-sto
  Patrijarha  Ignatiusa,  koji  je  ubrzo  bio  proteran  zbog  zahteva  da  se  isprave  poroci  Bardasa,  regenta
  mladog imperatora, Michael Drunkarda. Nicholas I je proglasio njegov izbor neregularnim, ali Photius je
  odbio njegov autoritet i osvetio se ekskomunikacijom Pape i Latina, navodeći kao glavni razlog da su oni
  dodali filioque u Veru (filioque-Lat, kao dodatak: / Sin, što je bio problematičan izraz u Hrišćanstvu u
  VIII veku. p.p.). Posle smrti Michaela III Photius je smenjen i proteran, a Ignatius je ponovo uspostavio
  Patrijaršiju. Photius je, međutim, uspeo, dodvoravanjem novom Imperatoru Basilu I, da organizuje jaku
  struju koja je posle smrti Ignatiusa zahtevala njegovo vraćanje na tron. Papa (Jovan VIII) je prihvatio, ra-

  zrešio ga svih njegovih kritika i priznao ga za Patrijarha. Photius je odmah obnovio stare sporove i na
  Sinodu, održanom u Sv. Sofiji (879), ubedio je papu da ga vrati, gde je on ponovio sve svoje optužbe
  protiv Latina, posebno naglašavajući opa-snost od filioque. Ponovo je ekskomuniciran po dolasku Lea VI
  na tron, kada je bio smenjen i poslat u egzil, gde je i umro. Izvor: The New Catholic Dictionary, Conde B.
  Pallen, PHD, John J. Wynne, S. J, N. Y. 1929; str. 758-759.

  24


     Sveštenici Bakoa ili kako su ga Grci zvali - Dionizije, pošto su posvetili sebe arhitekturi, uspostavili
  su,  oko  1000  godine  p.n.e,  bratstvo  graditelja  u  Maloj  Aziji  koje  su  drevni  pisci  nazvali  Bratstvo
  Dionizijevih  arhitekata  i  ovom  društvu  je  data  ekskluzivna  privilegija  za  podizanje  hramova  i  drugih
  javnih zdanja. Izvor: Encyclopedia of Freemasonry, Albert. Galatin Mackey; ed. 1874.; Vol. 1; str. 222.

  25


     Nemački kamenoresci Srednjeg veka. Oni su svoju prvobitnu Ložu u Strasburgu smatrali prestonicom
  Zanata, pod imenom Haupt-Hutte ili Velikom Ložom. Izvor: Ibid. str. 333.


  26

  Doktrina i disciplina, upravljanje i sveštenička služba Presbiterijanaca nastale su iz učenja Kalvina, u
  Ženevi, i bile su veoma rano prihvačene u Engleskoj i Škotskoj. Prezbiterianizam je, u širem smislu reči,
  sistem crkvene vlade sa predstav-ničkim skupom zvanim prezbiterija, naspram vladi biskupa (episkopski
  sistem).  Prezbiterianizam  je  praksa  koja  postoji  u  brojnim  Hrišćanskim  zemljama  i  prevladava  u
  Reformisanim  delovima  Protestantskog  Zapadnog  Hrišćanstva.  Teorijski,  ne  postoji  biskup  u
  Prezbiterianizmu; međutim, neke grupe imaju svog biskupa. Njihova posebnost je službovanje starijih: oni
  nisu sveštenstvo ali učestvuju u lokalnim pastoralnim stvarima i procesima odlučivanja na svim nivoima.
  Neke nji-hove crkve su ušle u zajednicu s drugim crkvama kao što su Kongregacionalisti, Anglikanci i
  Metodisti. Izvor: A Catholic Dictionary Containing Some Account of the Doctrine, Discipline, Rites..\

  William E. Addis and Thomas Arnold; Sixth Edition. N.Y; 1887; str. 686-687.

  27

     Doktrina Kadoš sistema je da progoni Viteza Templara od Philipa Lepog Francuske i Pape Clementa V
  koliko god su ovi bili surovi i okrvavljeni u svojim delima, nisu ugasili Red, jer je on nastavio da postoji
  pod  oblikom  Slobodnog  zidarstva.  Tako,  drevni  Templari  su  moderni  Kadoši,  a  graditelje  Hrama

  Solomona je sada zamenio Jaques de Molay-om, mučeničkim Velikim Majstorom Templara; ubice koje su
  predstavljene s kraljem Francuske, Papom i Naffodei su potkazi-vači protiv Reda; ili se ponekad kaže da
  su  trojica  potkazivača,  Squin  de  Florian,  Noffodei  i  Priora  od  Montefauqona.  Izvor:  Encydopedia  of
  Freemasonry, A.G. Mackey; 1874; str. 392-393.

  28
   660   661   662   663   664   665   666   667   668   669   670