Page 670 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 670

potčini konja ili vola svojoj potrebi, dajući im, za uzvrat, samo hranu koju je Bog raspro-stro za njih, u
  svim zelenim dolinama i savanama sveta; ili, kako je ispravno da ubijemo i pojedemo bezazlenog jelena
  koji pase zeleno bilje, pupoljke i mlado lišće i pije tekuću vodu koju je Bog dao svima; ili da nastrada
  nežna golubica, nevini srndać ili brojna druga živa bića koja, sa tako velikim poverenjem, prihvataju našu
  zaštitu.  Isto  tako,  veoma  je  teško  dokazati  da  je  ispravno  to  što  neko  može,  svojim  intelektom  ili
  bogatstvom da naćini nečije snažne ruke njegovim slugom, za dnevnicu ili za golo preživljavanje.


  Razumeti ovaj univerzalni zakon pravde je jedna stvar, a pokušati da nešto premerimo svojim kratkim
  metrom, i da to nazvovemo Božjim zakonom pravde, jeste druga. Veliki opšti generalni plan i sistem, i
  veliki generalni zakon donet od Boga, stalno stvaraju ono što je za naša ograničena saznanja pogrešno i
  nepravedno, što je do sada čovek bio u stanju da objasni, na svoje zadovoljstvo, samo kroz hipotezu
  narednog  postojanja  u  kojem  će  sve  nejednakosti  i  nepravde  iz  ovog  života  biti  ispravljene  i

  nadoknađene.  Po  našem  poimanju  pravde,  vrlo  je  nepravedno  da  dete  bude  ojađeno  za  ceo  život
  deformitetima  ili  organskim  bolestima,  kao  posledica  poroka  njihovih  očeva;  pa  ipak,  to  je  deo
  univerzalnog  zakona.  Drevni  su  govorili  da  je  dete  kažnjeno  za  grehe  svog  oca.  Mi  kažemo  da  su  ti
  deformiteti  ili  organske  bolesti  posledica  očevih  poroka;  ali  kada  se  odnosi  na  pitanje  pravde
  ili nepravde, to je samo zamena reči.


  Veoma  je  lako  postaviti  širok,  generalni  princip,  ugraditi  u  njega  našu  vlastitu  ideju  o  tome  šta  je
  apsolutna  pravda  i  insistirati  da  sve  bude  usklađeno  s  njim  i  reći:  sve  Ijudske  aktivnosti  moraju  biti
  podređene tom vrhovnom zakonu; ono štoje ispravno slaže se s njim, ostaje, a ono štoje suprotno njemu,
  otpada  i  odbacujese.  Lične  veze,  prijateljstva  ilipatriotizam,  sve  mora  bitipotčinjeno  ovoj  uni-
  verzalnojgravitacijiprema večnom pravu. Problem je što ovaj Univerzum potreba - stvoren od Boga, s
  neprekidnim  nizom  uzroka  i  posledica  i  života  koji  se  rađa  iz  smrti,  tog  neprekidnog  smenjivanja  i
  nagomilane okrutnosti, neće biti usaglašen ni sa jednim takvim apsolutnim principom ili proi-zvoljnom
  teorijom, bez obzira na to kojim zvučnim rečima i sjajnim frazama može biti otelotvoren ili uspostavljen.


  Nepraktična  pravila  u  moralu  su  uvek  štetna;  jer,  svi  ljudi  ne  uspevaju  da  se  usaglase  s  njima,  ona
  pretvaraju prave vrline u zamišljene prekršaje protiv donetog zakona. Pravda između čoveka i čoveka i
  između čoveka i životinje (koja je niža od njega), jeste ta koja, u skladu sa datim odnosima od Boga (koji
  postoje između njih i svih postojećih okolnosti koje ih okružuju), je dobro pripremlje-na i prigodna da se
  primenjuje,  kako  sa  stanovišta  opšteg,  tako  i  sa  stanovišta  pojedinačnog  interesa.  Ona  nije  teorijski
  princip  sa  kojim  sami  odnosi  koje  je  Bog  odredio  nama,  treba  da  budu  proverava-ni,  potvrđeni  ili
  odbačeni.


  Bog je napravio ovaj veliki sistem Univerzuma i uveo je opšte zakone za upravljanje njim. Ti zakoni
  okružuju  sve  što  je  živo,  sa  moćnom  mrežom  potreba.  Čini  nam  se  da  je  On  kreirao  tigra  s  takvim
  organima da ne može da pase travu, već da mora da jede meso ili da gladuje. On je stvorio čoveka,
  takođe, mesožderom; i neke od najmanjih ptica su iste kao i tigar. U svakom našem koraku, u svakom

  našem dahu, dolazi do uništavanja mnoštva životnog postojanja koja, bez obzira na to koliko su mala, živa
  su stvorenja isto kao i mi. On je stvorio obavezu podele rada u čovečanstvu, intelektual-nog i moralnog.
  On je stvorio potrebu različitih odnosa društva i zavisnosti, poslušnosti i upravljanja.


  Ono što je tako postalo neophodno, ne može da bude nepravedno; jer, ako bi to bilo tako, onda bi Bog,
  veliki Zakonodavac, Sam bio nepravedan. Ukloniti zlo je legalizacija nepravde i pogrešnog pod lažnim
  izgovorom potrebe. Iz svih veza života izrastaju dužnosti - koje su sasvim prirodne i nesporne, kao što
  lišće raste na drvetu. Ako imamo pravo, kreirano po Božjem zakonu potrebe, da ubijemo jagnje da bismo
   665   666   667   668   669   670   671   672   673   674   675