Page 670 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 670
potčini konja ili vola svojoj potrebi, dajući im, za uzvrat, samo hranu koju je Bog raspro-stro za njih, u
svim zelenim dolinama i savanama sveta; ili, kako je ispravno da ubijemo i pojedemo bezazlenog jelena
koji pase zeleno bilje, pupoljke i mlado lišće i pije tekuću vodu koju je Bog dao svima; ili da nastrada
nežna golubica, nevini srndać ili brojna druga živa bića koja, sa tako velikim poverenjem, prihvataju našu
zaštitu. Isto tako, veoma je teško dokazati da je ispravno to što neko može, svojim intelektom ili
bogatstvom da naćini nečije snažne ruke njegovim slugom, za dnevnicu ili za golo preživljavanje.
Razumeti ovaj univerzalni zakon pravde je jedna stvar, a pokušati da nešto premerimo svojim kratkim
metrom, i da to nazvovemo Božjim zakonom pravde, jeste druga. Veliki opšti generalni plan i sistem, i
veliki generalni zakon donet od Boga, stalno stvaraju ono što je za naša ograničena saznanja pogrešno i
nepravedno, što je do sada čovek bio u stanju da objasni, na svoje zadovoljstvo, samo kroz hipotezu
narednog postojanja u kojem će sve nejednakosti i nepravde iz ovog života biti ispravljene i
nadoknađene. Po našem poimanju pravde, vrlo je nepravedno da dete bude ojađeno za ceo život
deformitetima ili organskim bolestima, kao posledica poroka njihovih očeva; pa ipak, to je deo
univerzalnog zakona. Drevni su govorili da je dete kažnjeno za grehe svog oca. Mi kažemo da su ti
deformiteti ili organske bolesti posledica očevih poroka; ali kada se odnosi na pitanje pravde
ili nepravde, to je samo zamena reči.
Veoma je lako postaviti širok, generalni princip, ugraditi u njega našu vlastitu ideju o tome šta je
apsolutna pravda i insistirati da sve bude usklađeno s njim i reći: sve Ijudske aktivnosti moraju biti
podređene tom vrhovnom zakonu; ono štoje ispravno slaže se s njim, ostaje, a ono štoje suprotno njemu,
otpada i odbacujese. Lične veze, prijateljstva ilipatriotizam, sve mora bitipotčinjeno ovoj uni-
verzalnojgravitacijiprema večnom pravu. Problem je što ovaj Univerzum potreba - stvoren od Boga, s
neprekidnim nizom uzroka i posledica i života koji se rađa iz smrti, tog neprekidnog smenjivanja i
nagomilane okrutnosti, neće biti usaglašen ni sa jednim takvim apsolutnim principom ili proi-zvoljnom
teorijom, bez obzira na to kojim zvučnim rečima i sjajnim frazama može biti otelotvoren ili uspostavljen.
Nepraktična pravila u moralu su uvek štetna; jer, svi ljudi ne uspevaju da se usaglase s njima, ona
pretvaraju prave vrline u zamišljene prekršaje protiv donetog zakona. Pravda između čoveka i čoveka i
između čoveka i životinje (koja je niža od njega), jeste ta koja, u skladu sa datim odnosima od Boga (koji
postoje između njih i svih postojećih okolnosti koje ih okružuju), je dobro pripremlje-na i prigodna da se
primenjuje, kako sa stanovišta opšteg, tako i sa stanovišta pojedinačnog interesa. Ona nije teorijski
princip sa kojim sami odnosi koje je Bog odredio nama, treba da budu proverava-ni, potvrđeni ili
odbačeni.
Bog je napravio ovaj veliki sistem Univerzuma i uveo je opšte zakone za upravljanje njim. Ti zakoni
okružuju sve što je živo, sa moćnom mrežom potreba. Čini nam se da je On kreirao tigra s takvim
organima da ne može da pase travu, već da mora da jede meso ili da gladuje. On je stvorio čoveka,
takođe, mesožderom; i neke od najmanjih ptica su iste kao i tigar. U svakom našem koraku, u svakom
našem dahu, dolazi do uništavanja mnoštva životnog postojanja koja, bez obzira na to koliko su mala, živa
su stvorenja isto kao i mi. On je stvorio obavezu podele rada u čovečanstvu, intelektual-nog i moralnog.
On je stvorio potrebu različitih odnosa društva i zavisnosti, poslušnosti i upravljanja.
Ono što je tako postalo neophodno, ne može da bude nepravedno; jer, ako bi to bilo tako, onda bi Bog,
veliki Zakonodavac, Sam bio nepravedan. Ukloniti zlo je legalizacija nepravde i pogrešnog pod lažnim
izgovorom potrebe. Iz svih veza života izrastaju dužnosti - koje su sasvim prirodne i nesporne, kao što
lišće raste na drvetu. Ako imamo pravo, kreirano po Božjem zakonu potrebe, da ubijemo jagnje da bismo