Page 22 - Jeremy Rifkin - Entropija, novi pogled na svijet
P. 22
Moderno doba je DOBA MAŠINA. Preciznost, brzina i tačnost
su glavne vrednosti. Stalno se pitamo: „Koliko brzo će ići?“ ili
„Koliko vam je trebalo da stignete tamo?“ Najveći kompliment
koji možemo dati jeste da kažemo da je nešto tako dobro
napravljeno, osmišljeno ili isplanirano da praktično samo
pokreće.
Volimo osećaj metalnih završnih obrada, aluminijuma, čelika i
hroma. Ništa nam nije estetski prijatnije od upale motora ili
okretanja prekidača. Naš svet je svet koturnica, poluga i točkova.
Vreme za igru je ispunjeno petljanjem sa spravama; radno
vreme podešavanjem monitora i finim podešavanjem
instrumenata. Regulišemo svoje dnevne rutine pomoću mašine
— sata. Komuniciramo pomoću mašine — telefona. Učimo
pomoću mašina — kalkulatora, računara, televizora.
Putujemo pomoću mašina — automobila, mlaznjaka.
Čak i vidimo pomoću mašine — električnog svetla. Mašina je
naš način života i naš pogled na svet spojeni u jedno. Univerzum
posmatramo kao veliku mašinu koju je pre mnogo vekova
pokrenuo vrhovni tehničar, Bog. Tako savršeno konstruisana,
ona „radi sama“, bez ikakvog zastoja, i sa predvidljivošću
kretanja koja se može izračunati do tačnog stepena.