Page 131 - Ilijada
P. 131

Homer: Ilijada



                              4. Trojanci ostaju preho noći na bojištu. 485-565.


         485                  Tad u Okean sjajna sunčana zapadne svjetlost
                              Crnu za sobom noć na žitorodnu zemlju povukav.
                              Nerade zađe svjetlost Trojance, al' tamna noćca
                              Tada Argejcima mila i trostruko draga se spusti.
                                 Svijetli Hektor druge Trojance u skupštinu sabra
         490                  Kod virovite vode, daleko od crnih lađa
                              Na čistini, gdje prostor pomaljo se izmed mrtvaca.
                              S kola na zemlju siđu i besjedu slušati stanu,
                              Što je ljubimac božji govorio Hektor u ruci
                              Koplje držeći jedanest lakata dugo, na njemu
         495                  Mjedeno sjaše oštrice, a zlatan ga kolut optako.
                              Na to se uprvši koplje Trojancima prozbori ovo:
                              "Čujte, Dardanci vi i Trojanci i pomoćnici,
                              Ja sam mislio sad, da ću lađe i sve Ahejce
                              Uništit pa se onda k vjetrovitom Iliju vratit.
         500                  Ali je tmina prije nadošla i ona je spasla
                              Danajce i lađe njihne, gdje vali o obalu biju.
                              Nego crnoj noći pokorima dajmo se sada,
                              Večeru zgotov'mo sebi, a onda ljepogrive konje
                              Od kola dajte odvež'te i hrane bacite njima.
         505                  Iz grada tovnih ovaca i goveda dajte doved'te
                              Brzo i dobavite još k tome medenog vina,
                              Zatim iz kuća hljeba i drva nakup'te mnogo,
                              Pa ćemo čitavu noć do zore ranoranke vatre
                              Paliti mnoge, nek sjaj im dopre do samih nebesa,
         510                  Da nam ne pokušaju Ahejci dugovlasi kako
                              Sve po noći uteći po širokom plećatom moru.
                              Neka u lađe mirno ne uniđu bez boja sasvim,
                              Nego i kod kuće od njih nek gdjekoji udarac peče,
                              Kojega je strijela il' koplje ranilo oštro,
         515                  Kada je u lađu skako; nek omrzne i drugom kojem
                              Plačni donositi rat konjokrotama Trojancem,
                              Ljubimci božji pak oglasnici po gradu nek javljat
                              Sijedim starcima idu i momcima mladosti prve,
                              Nek se u kule skupe bogogradne okolo grada,
         520                  A od žena im nježnih nek svaka u kući vatru
                              Veliku pali, nek straža u gradu sigurna bude,
                              Da se zasjeda u grad ne primakne, dok nema vojske.
                              Tako, junačine Trojci, nek bude, kako vam kažem.
                              Pametna što je sad riječ, nek bude ovim rečena,
         525                  A sjutra rano Trojancem konjokrotam drugo ću reći.
                              Želim i sve se nadam u Zeusa i bogove druge,
                              Sve ću potjerat pse odavde mrlutine one,
                              Koje su ovamo Kere nanesle u lađama crnim.
                              Al' ćemo opet noć cijelu čuvati sebe,
         530                  A sjutra u zoru rano oružav se oružjem svi mi


                                                                                                       131
   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136