Page 144 - Ilijada
P. 144

Homer: Ilijada



         435                  Prevrćeš, pa ti volja odvratiti od brzih lađa
                              Nije pustošni oganj, jer srdžba ti na dušu pade,
                              Kako bih onda ja, oj drago dijete, ovdje
                              Ostao sam, ta Pelej starina konjanik s tobom
                              Posla i mene onda, kad spremaše iz Ftije tebe
         440                  On Agamemnonu luda , još ni rata n'jesi poznavo
                                                    26
                              Jednako krvavoga  ni skupština, gdje se veoma
                                                27
                              Proslave ljudi, pa zato i posla mene, da učim
                              Sve to tebe, da budeš govornik i radiša dobar.
                              Tako, oj dijete drago, bez tebe ostati ne bih
         445                  Mogao ja, pa da obrekne bog, da će starost sa mene
                              Svu ostrugav mladićem u naponu stvoriti mene,
                              Kakav iz Helade odoh, gdje kažu prekrasnih žena,
                              Zadjevice se s ocem Amintorom, Ormenu sinom,
                              Kloneći, koji se na me ljepokose inoče radi
         450                  Rasrdi vrlo, jer nju on ljubljaše, ženu pak svoju,
                              Mater mi grđaše, koja za koljena hvataše mene
                              Moleć, da obljubim onu, da njojzi omrzne starac.
                              A ja poslušam majku i učinim, al' kad se otac
                              Osjeti, on me prokune, zazove Erinije strašne,
         455                  Da mu koljena nikad od mene rođeni sinak
                              Ne sjedne; i te kletve izvršiše bogovi meni,
                              Podzemni izvrši Zeus  i užasna Persefoneja.
                                                   28
                              Oštrom sam bio mjeđu odlučio ubiti oca,
                              Al' mi od bogova neki zaustavi gnjev, što mi na um
         460                  Zucanje naroda stavi i pogrde mnoge od ljudi,
                              Da me ocoubilcem ne zovu ahejski sini.
                              Više me nije srce u grudima nagonilo moje,
                              Da još ljutitu ocu po njegovoj po kući hodim.
                              Mnogo doduše svojta i rođaci okolo mene
         465                  Moljahu mene hoteć u dvorima da me zadrže.
                              Mnogo sporohodnih krava krivorogih, tovnih ovaca
                              Koljahu i s njima ondje množinu krmaka masnih
                              Paljahu pružajuć ih nad ognjem boga Hefesta,
                                                                           29
                              Mnogo se starčeva vina iz vrčeva ispilo tada.
         470                  Devet su noći oni kraj mene spavali onda
                              I stražu čuvali tu naizmjence, vatra se nije
                              Gasila ni u trijemu od ograđenog valjano
                              Dvora ni vatra, što bješe u pretkuću pred sobnim vratma.
                              Ali kada mi tamna već noćca deseta dođe,
         475                  Onda razbijem vrata od ložnice sklopljene tvrdo
                              I van iziđem i zid od dvorišta preskočim onda

               26  440. "luda", tj vrlo mlada; vidi bilješku u 2. pjev., st. 136.
               27  441. Rat je "jednako krvav" za obje strane koje ratuju.
               28  457. "podzemni Zeus", tj. Aid, koji je u podzemnom svijetu neograničen gospodar kako je Zeus na
               nebu i na zemlji.
               29  468. "nad ognjem boga Hefesta", vidi 2. pjev., st. 426.


                                                                                                       144
   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149