Page 142 - Ilijada
P. 142

Homer: Ilijada



         350                  Širok i velik opkop i zabo kolje oko njeg,
                                                                     22
                              Ali ni tako uzbit ljudomoru Hektora jakog
                              Ne može. A dok sam ja med Argejcima vojevo jošte,
                              Nije od zida  htio daleko biti se Hektor,
                                          23
                              Nego do Zapadnih vrata  i do bukve došo bi samo;
                                                      24
         355                  Tu me je dočeko jednoć i pobjego udaru jedva.
                              A jer s Hektorom divnim u borbu ulazit neću,
                              U zoru Zeusu ću žrtve prikazat i bozima svima,
                              Lađe ću dobro natrpat, povukav ih u divno more,
                              Vidjet ćeš, bude l' te volja, i ako je briga te za to,
         360                  Gdje će mi u zoru ranu Helespontom ribljivim plovit
                              Lađe i gdje će revno junaci na njima veslat.
                              Ako mi slavni dade zemljotresac plovbu valjanu,
                              Mogo bih treći dan u grudastu dospjeti Ftiju.
                              Mnogo veoma imadem, što ostavih dolazeć amo,
         365                  A drugo odovud ja ću povesti: crvene mjedi
                              I zlata, žena još krasnopojasnih i sivog gvožđa,
                              Sve što dobih; a dar, što meni ga kralj Agamemnon
                              Atrejev dade sin, u ob'jesti od mene ga opet
                              Uze. Ded reci mu sve onako, kako ti velim,
         370                  Očito, i drugi da se Argejci razgnjeve na njeg,
                              Ako bestidnik onaj okorjeli i drugog kojeg
                              Danajca prevarit misli. Iako je bestidan ko pas,
                              On se usudio ne bi u moje pogledat oči.
                              Neću ga svjetovat više ni u djelu kojem pomagat,
         375                  Jerbo me prevari grešnom prijevarom, neće me više
                              R'ječima on prelastit; al' dosta mu i to, te mirno
                              Dalje nek ide, jer Zeus je iz njega premudri pamet
                              Uzeo. Na dare mrzim na njegove, koliko pljevu
                              C'jenim ih; - da mi deset i dvadeset puta toliko,
         380                  Što sad imade, daje, da odrukud dobije jošte,
                              Što u Orhomenski grad unilazi i što u Tebu
                              Egipatsku, gdje leži u kućama blago golemo
                              (To je stovratan grad, a kroz svaka vrata junaka
                              S konjma i sa kolima izilaze stotine dvije),
         385                  Da mi toliko dade, koliko je praha i p'jeska,
                              Ne bi mi srca ni tako okrenuo kralj Agamemnon,
                              Prije nego mi svu srdobonu uvredu plati.
                                                                      25
                              A kćer ni jednu sina Atridova uzeti neću,
                              Pa da je zlatici baš Afroditi druga krasotom
         390                  I da je djelima svojim Ateni sjajnookoj ravna,
                              Neću je uzet ni tako; nek nađe drugog Ahejca,

               22  348-350. Ovo Ahilej govori u ironiji; misli se zid i opkop, o kojemu je govor u 7. pjev., st. 436-441.
               23  353. "od zida", tj. trojanskoga.
               24  354. "zapadnih", tj. skejskih; "do bukve", vidi o toj bukvi bilješku u 5. pjev., st. 693.
               25  387. Ahilej misli reći da će to onda biti kad se Agamemnon sa svojom vojskom nađe u najvećem
               škripcu od trojanske vojske.


                                                                                                       142
   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147