Page 139 - Ilijada
P. 139
Homer: Ilijada
I čašu napuni vinom, Ahileju nazdravi veleć:
225 "Zdravo, Ahileju divni! premaklo se nije nam gozbe
Ni u Atridovome čadoru, nit' nam se ovdje
Podjednake premaklo, jer mnogo je jestvina jesti,
16
Obilno svega, al' nije do gozbe stalo nam slatke,
Već se, gojenče Zeusov, bojimo bijedu motreći
230 Golemu! jerbo je sumnja, izgubiti da l' ćemo lađe
Pokrite ili ih spasti, ne odjeneš li se junaštvom,
Jer pomoćnici slavni daleko i prehrabri Trojci
Lađama i zidu blizu prirediše noćišta sebi
I vatre pale mnoge po vojsci te vele, da neće
235 Da se ustave tu, već napast će na crne lađe.
Zeus im Kronov sin pokazujuć znamenja zdesna
Strijele meće, a Hektor strahovito bjesni i snagom
Koči se svojom te uzda u Zeusa, za bogove, ljude
Ne mari on: na njega je b'jes navalio strašan,
240 I samo želi, da zora što prije osvane divna;
On se zatječe veleć, lađene će ođsjeći vrške,
A lađe spaliti ognjem pustošljivim i da će onda
Kod njih Ahejce sjeć, kad se budu meli u dimu.
Strašno se toga bojim u duši, neće li bozi
245 Njegove grožnje izvršit, i nije li nama sudbina
Propast daleko od Arga konjogojnog pod gradom trojskim
Nego diži se sad, Ahejce hoćeš li spasti,
Ako je i kasno već, iz galame, gdje taru ih Trojci.
Bit će ti poslije žao i samome, ali već naći
250 Nećeš lijeka zlu, kad svršeno bude, već prije
Gledaj, kako ćeš crnog Argejce izbavit dana.
Mnogo je, ljubazniče, nalagao otac ti Pelej
Onda, kad te je on Agamemnonu iz Ftije slao;
""Dijete moje, Atena i Hera, budu li htjele,
255 Dat će ti jakost, a ti u grudima junačko srce
Deder svoje usteži, jer vazda je ljubaznost bolja,
Od gnjeva zlotvornoga okani se, da te sve većma
Staro i mlado časti u čitavom argejskom rodu.""
Tako je starac nalago, a ti se već ne sjećaš toga.
260 Nego de prestan' i pusti srdoboni gnjev; Agamemnon
Dare ti vrijedne daje, od srdžbe l' se povratiš svoje.
Poslušaj mene, a ja ću ti sve pripovjedit pravo,
Kakve ti obeća dare u svojem Atrid čadoru:
Sedam tronoga još nežeženih i deset zlatnih
17
265 Talenta, dvadeset sjajnih kotala i dvanaest konja
Debelih, obduljaša, što obdulje stekoše trkom.
Koji bi dobio to, siromašan ne bi se zvao,
Niti bi potreban bio dragocjenog zlata, koliko
16 227. "podjednaka" gozba, vidi u 1. pjev., st. 469.
17 264 -299. ponavljanje Agamemnovih riječi iz st. 122-157.; vidi o ponavljanju u 2. pjev., st. 60-70.
139