Page 255 - Ilijada
P. 255

Homer: Ilijada



                              Kad se na lađe već od Trojaca slegao oblak
                              Tamni, i kad su Argejci već stisnuti ondje, gdje more
                              Udara o obalu, te suhe zemlje imadu
                              Samo još d'jelak, a Troja je sva navalila na njih
          70                  Smjelo, jer oni čela od kacige ne vide moje,
                              Da se nablizu sja; jer inače odmah bježeći
                              Napunili bi jame mrtvacima, kralj Agamemnon
                              Da mi ne misli zlo, a Trojci sad otimlju oko!
                              Tidejevome sinu u rukama sad Diomedu
          75                  Koplje ne bjesni, da propast od danajske odbije vojske.
                              Ne čuh, ni da bi kralj Agamemnon iz mrskih usta
                              Pustio glas, već Hektor ljudomora Trojcima vičuć
                              Čuje se svuda, a Trojci po čitavom po polju vrve.
                              Vika ih stoji i bojem nadvlađuju ahejske sine.
          80                  Ali nahrupi ti, o Patroklo, snažno i odbij
                              Propast od lađa brzih, da ne bi gorućim ognjem
                              Njih zapalili Trojci i povratak uzeli onim.
                              Kako ti u srce stavljam, onako mi poslušaj volju,
                              Veliku da čast i diku kod danajskog pribaviš svega
          85                  Naroda sebi, a meni da oni prekrasnu djevu
                              Povrate natrag i sjajne da darove jošte pridadu.
                              Od lađa, Trojce odagnav, povrati se; ako l' ti Herin
                              Htjedne gromovni muž udijeliti slavu, nek želja
                              Ne dođe tebi daleko od mene se boriti s Trojci,
          90                  Koji vojuju rado, jer tako ćeš uzet mi diku.
                                                                       6
                              Nemoj u ratu ti se i pokolju ondje ponosit
                              I ubijajuć Trojce pod Ilij vodit Ahejce,
                              Da se vječiti bog ne um'ješa s Olimpa koji,
                              Jer bog branitelj ljubi Apolon Trojance veoma;
          95                  Nego se opet okreni, kad učiniš, lađam da svane,
                              I vojske obje pusti, nek po polju dalje se bore.
                              Ej da otac Zeus i Atena da i Apolon,
                              Nikakav smrti Trojanac ne uteko, što ih god ima,
                              Niti Argejac, već mi iz bijede oba izišli
         100                  I mi trojanske svete razorili zidove sami!"
                                                                      7



                                     13. Ajas iznemaže. Lađa gori. 101-123.


                                 Dok su se njih dva tu razgovarali besjedeć tako,
                              Ne mogne opstati Ajas, jer str'jele se sipahu na nj već.

               6  90. "jer tako ćeš uzet mi diku", tj. kad bi Patroklo daleko pognao Trojance i s njima se borio te priba-
               vio potpunu pobjedu Ahejcima, ovi bi onda malo marili za Ahileja, ne bi ga više držali za prvoga svo-
               jeg junaka.
               7  97-100. Ti su stihovi po svoj prilici poslije umetnuti jer Ahilej, ako se i srdi na Ahejce, ali im on nig-
               dje ne želi da svi listom izginu, samo da bi on poslije s Patroklom mogao razoriti Troju.


                                                                                                       255
   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260