Page 301 - Ilijada

Homer: Ilijada

285 "Nije mi milo to, Pulidamase, što veliš,
Koji nas svjetuješ u grad povratit se, stisnut se u njem!
N'jeste li siti još, med zidovma što stisnuti bjeste.
Prije su svi za Prijamov grad kazivali ljudi
Smrtni u njemu da mnogo imade zlata i mjedi,
290 Al' sad je zaklada krasnih iz domova nestalo naših,
Mnogo na prodaju blaga u milenu Meonsku zemlju,
I u Frigiju ode, jer Zeus se rasrdi silni.
14
A sad gdje mi je slavu kod brodova postići dao
Krona lukavca sin i pritisnut k moru Ahejce,
295 Ludove, nemoj misli u narodu takve kazivat,
Jer ja nikome neću dopustit da posluša tebe.
A sad, kao što velim, učinimo dajmo ovako:
Večerat četimice po vojsci uzmite sada,
Na stražu pazite samo, i budan nek ostane svaki.
300 Kojeg Trojanca muči i odviše njegovo blago,
Neka ga skupi svega i narodu dade potrošit;
Bolje je, da ga ovdje uživaju, negol' Ahejci.
A sjutra u zoru rano oružav se oružjem svi mi
Oštri započnimo boj kod prostranih ahejskih lađa.
305 Ako se doista divni Ahilej kod lađa digo,
Teško li njemu, hoće l' u borbu! U vrevi ratnoj
Opakoj bježati neću od njega, već ću nasuprot
Stati, i mene će on pobijediti il' ja ću njega.
Općeni bog Enijalij ubilca ubiti znade."
310 Tako im veljaše Hektor, i trojanske ciknuše čete
Lude, jer pamet iz njih Atena Palada uze.
Hektoru povlade zlu svjetovaču, a nitko povladit
Ne htje Pulidamasu, što savjet kaza im dobar.

18. Patroklo na odru. Naricanja. 314-355.

Večerat četimice po vojsci uzmu, a c'jelu
315 Jecahu noć Ahejci i plakahu mrtvog Patrokla.
Tužnjavu Pelejev sin među njima započne tužnu
Ruke ljudomorne svoje drugaru na prsi mećuć;
Vrlo je ljuto jeco ko lavica dugačke grive,
Kojoj iz guštare lovac odnese laviće mlade;
320 Žalost spopadne nju, kad onamo prekasno dođe,
Doline prijede mnoge za čovjekom tražeć mu trage,
Ne bi l' ga našla gdjegod, jer gnjev je obuzima žestok.
Tako jecajuć teško progovori on Mirmidoncem:

14 291-292. tj. mnogo smo našega blaga morali prodati da možemo hraniti i oružati vojsku i iskupljiva-
ti sužnje; ne misli se prodati za novce, jer novaca u ono vrijeme nije bilo (vidi u 6. pjev., st. 236.), već u
zamjenu npr. za žito, za stoku itd.

301