Page 299 - Ilijada

Homer: Ilijada

200 Od rata, ahejski ne bi l' odahnuli ubojni sini
Od ratne stiske, ma bio i malen od rata odah."
Tako rekavši riječ brzonoga Irida ode;
Tad se ljubimac božji Ahilej digne, a njemu
Egidu s kitama baci na junačke pleći Atena,
205 Boginja uzorita ovjenča mu oblakom glavu,
Oblakom zlatnim i plamen na njemu zapali sjajni,
Kao što kada se dim pod nebeša iz grada diže
S otoka kojeg daleko, što otimaju dušmani;
Građani čitav se dan ogledaju u ljutom boju
210 Iz grada svog, a sunce kad utone veće, tad ognji
Gusti se svuda razgore po otoku, od njih se uvis
Uzdiže sjajni plamen, i susjedi mogu ga vidjet,
Ne bi l' u lađama došli, da nevolju odbiju kletu:
Tako se pod nebo plamen Ahileju dizaše s glave,
215 Od zida stupi daleko uz opkop, među Ahejce
Ne pođe pamteći savjet, što mudro mati mu reče.
Onamo stavši vikne, a Palada dalje Atena
Cikne, - pomaganju strašnu med Trojce vrgne Ahilej.
Ko što je jasan glas od trube, kada zatrubi,
220 Kada okolo grada dušogubni vrve dušmani:
Tako glas tad potomka Eakova bijaše jasan.
Kad čuju mjedeni glas potomka Eakova Trojci,
Svima se srce potrese, ljepogrivi njihovi konji
Natrag udare s kolma, jer slućahu tugu u duši.
225 Strah uzdodrže zgrabi, kad vječiti opaze oganj
8
Gdjeno Peleja sinu junačini strašno vrh glave
Gori, a sjajnoka ga zapalila bješe Atena.
Triput na opkopu divni Ahilej povikne glasno,
Triput uzmaknu tad pomoćnici slavni i Trojci;
230 Najboljih dvanaest k tome junaka pogine ondje
Od kopalja svojih i kola. Ahejci Patrokla
9
Veselo izbave tada iz dohvata oštrih strijela
Te ga na nosila metnu, drugari ga opkole dragi
Plačući, za njima pođe Ahilej brzonogi divni
235 Tople lijući suze, kad opazi vjernog drugara
Oštrom mjeđu proboden na nosilima gdje leži.
Njega je s kolima on i s konjima u bitku slao,
Ali ga živa nije na povratku dočeko više.
A sunce neumorno volooka gospođa Hera
240 Pošalje, nek u Okean preko volje utone svoje.
Utone sunce, i onda Ahejci prestanu divni
Od toga pokolja ljutog i jednako krvavog rata.
10

8 225. "vječiti oganj", vidi 5. pjev., st. 4.
9 230-231. Značenje je: dvanaest je ljudi u onoj vrevi što popadalo s kola i pogaženo, a što nabolo se na
koplja onih koji su bježali iza njih.
10 239 242. Hera šalje sunce na počinak prije vremena da Ahejci dahnu od bojne muke.

299