Page 79 - Ilijada
P. 79

Homer: Ilijada



                                 b. Diomed uzmiče ispred Apolona. 431-453.


                                 Dok su se bogovi tu razgovarali besjedeć tako,
                              Uto k Eneji skoči Diomed, grlati bojnik,
                              Premda je znao, da rukom Apolon zaštićuje njega,
                              Al' on ni velikog boga ne bojeć se jednako šćaše
         435                  Ubit Eneju i svući sa njega oružje slavno.
                              Triput Diomed nasrnu želeći ubiti onog,
                              Triput mu sjajni štit Apolon odrine krepko;
                              A kad četvrti put Diomed navali ko bog,
                              Strašno branitelj onda Apolon viknuvši reče:
         440                  "Uzmi se u pamet, sine o Tidejev, pa se ukloni,
                              Ti mi se bozima vječnim ne gradi ravan, jer n'jesu
                              Jednaki ljudi, što hode po zemlji, bozima vječnim."
                                 Reče, a Tidejev sin se povuče unatrag malo
                              Gnjeva se bojeć streljača daljnometnog on Apolona;
         445                  A tad Apolon Eneju odnese daleko iz vojske,
                              Metne ga u sveti Pergam, gdje hram mu bijaše sazdan.
                              I tu streljačica stane Artemida, stane i Leta
                              Vidati, kitit Eneju u svetinji velikoj hrama.
                              Tad srebrnoluki bog Apolon utvaru stvori
         450                  Sličnu Eneji i ktome s onakvim oružjem istim;
                              Oko utvare divni Ahejci stanu i Trojci
                              Jedni drugima trgat na prsima volujske štite,
                              I krasno oblaste štite i štitiće lagahne male.



                             c. Ares, potaknut od Apolona, ohrabruje Trojance.
                                          Eneja se vraća u boj. 454-518.


                                 Aresu naletu Feb Apolon progovori tada:
         455                  Obaraču zidova ljudomoro Arese krvni,
                              Ne bi li iz bitke ti junaka izvuko onog
                              Tideju sina, što sad bi i s ocem se borio Zeusom?
                              Najprije Kiparku on je u članak ranio ruci,
                              Onda se ko bog kakav na samog zaletio mene."
         460                     Reče i Pergama on na visu sjede , a Ares
                                                               21
                              Napasnik u čete uđe trojanske, hrabrit ih stane,
                              Nalik na Akasama čelovođu tračkoga brzog;
                              Sinima Prijama kralja, gojencima Zeusovim vikne:
                              "O vi Prijama kralja, gojenca Zeusova, sini,
         465                  Hoćete l' dugo još pustit, da narod vam kolju Ahejci?
                              Dotle li, dok se borba kod vrata ne započne krasnih?
                              Leži nam junak, što njega ko Hektora čašćasmo divnog,

               21  460. "na visu sjede" (Pergama), tj. u svom (ili na svom) hramu, vidi, 4. pjev., st. 508.


                                                                                                       79
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84