Page 78 - Ilijada

Homer: Ilijada

Amfitrionov sin strijelom troreznom rani;
19
Tad nju osvoji bol neutažljivi. Brzu strijelu
395 I sam okusi bog gorostasni nekada Aid,
Kada ga isti junačina sin egidonoše Zeusa
Rani posred mrtvaca kod vrata i u muke metnu
Boga Aida, a on se na Olimp široki popne
K Zeusu u dvore ranjen i izmučen, kad mu se bila
400 U čvrsto pleće strijela zabola, da boljaše duša.
Njemu Peeon lijek od ustuka na ranu metne
I njim izvida njega, jer Aid ne bješe smrtnik.
Strašan, zlica, što eto ne boji se hudobe činit,
Što strijelom ide domare olimpske ranit!
405 Sjajnoka boginja na te naputila ga je Atena.
Luđak je Tidejev sin i u srcu ne zna, da onom
Dugoga nema života, tko s bozima vječnim se bori,
Njemu koljena djeca ne primaju, ne viču: tato!
Niti se iz rata on i iz pokolja strašnoga vraća.
410 Zato nek Tidejev sin se, iako je kršan veoma,
U pamet uzme, da borbu ne zametne s jačim od sebe,
Da Egijalija dugo, Adrestova mudrica kćerka
20
Plačući ne bude iz sna domare budila žaleć
Za mužem vjerenim svojim, za ahejskim najboljim sinom,
415 Snažna žena ta Diomeda konjokrote dičnog."
Reče i utre joj krv obadvjema rukama s ruke,
Ozdravi ruka, i teški oduminu bolovi njojzi.
A kad boginja to Atena spazi i Hera,
R'ječima bodljikavim na Kronova napadnu sina.
420 Prva među njima riječ Atena sjajnooka počne:
"Hoćeš se srditi, Zeuse oj oče, što ću sad reći?
Jamačno Ahejku neku navesti je Kiparka htjela,
S njom da k Trajancima pođe, što ona ih miluje vrlo,
I kad je Ahejku neku krasnohaljku gladila rukom,
425 Ruku je svoju malu nagulila o zlatnu sponu."
Reče, a otac se ljudi i bogova tome nasmije,
Zlaticu zovne on Afroditu i ovo joj reče:
"Ratni poslovi n'jesu, o dijete, predani tebi,
Već ti brinut se idi za poslove svadbene ljupke,
430 A rat će briga biti Ateni i Aresu brzom."

19 393. "Amfitrionov sin" je Heraklo, ali Amfitrion je samo muž Heraklove matere, a pravi je Heraklu
otac Zeus; slično je: Aktorov sin u 13. pjev., st. 186. - "strijelom troreznom"; zašto "troreznom", to se
razabira iz bilješke u 4. pjev., st. 123.
20 412. Diomedova žena je dakle kći Adrestova; iz 14. pjev. st. 121-122. vidi se da je i Diomedov otac
Tidej imao za ženu jednu kćer Adrestovu. Otac i sin su po tome oženjeni dvjema sestrama ili s dru-
gim riječima: Diomed ima za ženu svoju tetku. Drugi slučaj da je netko oženjen svojom tetkom nalazi
se u 11. pjev., st. 223-226. Jamačno su takvi slučajevi bili izuzetni i u vrijeme koje nam Homer prika-
zuje.

78