Page 137 - Kuran
P. 137
* 106. Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.
* 107. Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, neće stići
ili da ih čas suđeni neće iznenaditi, a da oni to neće ni primijetiti?
* 108. Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze,
ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne
smatram ravnim."
* 109. A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane kojima smo objave
objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skončali oni
prije njih - a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali - zar
se nećete opametiti!
* 110. I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima
proglasiti, pomoć Naša bi im došla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli,
a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički!
* 111. U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni.
Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega
objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.
132